Solo putovanja su najveći test za nas same. Tko si ti kad ti se sve distrakcije maknu? Kad nisi na sigurnom terenu, kad te nitko ne vodi za rukicu od točke A do točke B. Možeš li to?

Kad putujem sam to baš ja, ona verzija mene koja je potpuno autentična jer nema tu uloga koje živim doma. Na putovanju smo samo me and my soul. Najsnažnija (jer sam povezana sama sa sobom najviše) ali i najranjivija pa samim time i najautentičnija verzija mene istovremeno.

Nije da me na putovanjima nije strah. Nije da sam cijepljena od toga ali…
s obzirom da sam naučila slušati sebe vjerujem si dovoljno da znam ako mi on prišapne – ne ulazi u ovaj taksi nego čekaj slijedeći ja ću to učiniti.

Baš mi se takva situacija dogodila u Cambodia. Putovala sam s Tajlanda u Siem Reap kako bi vidjela Angkor Wat hram. Usred noći bus je stao u nekoj polu mračnoj uličici i tu je bio kao kraj putovanja. Bože draga. Gdje sam i šta je ovo? Kroz glavu mi je tutnjalo sto misli. U tom momentu oko nas se stvorilo bezbroj vozača s tuk-tuk vozilima i nudili su se da nas voze. Meni je samo iznutra došao glas – “Ne sjedaj niti u jedan od njih.” i nisam. Tko zna zašto sam morala ostati i onda se snalaziti za novi prijevoz. Takve situacije gdje mi se znalo dogoditi da me preuzme strah i u glavi tutnjaju pitanja poput: “Hoće li me oteti i odvesti negdje gdje me nitko nikada neće naći i sl.” smirila bi disanjem i okretanjem na unutra – “Što osjećaš da je sada ispravno napraviti?!” Ne, “Što misliš?” već “Što osjećaš?”.

Previše sam puta donosila odluke iz glave koja me unatoč unutarnjem glasu odvela u krivom smjeru tako da sad ZNAM da je (pogotovo) nama ženama unutarnji kompas onaj kojeg bi trebale slušati.

Naravno da se ne radi tu o tome da uopće ne razmišljaš glavom. Tu se radi o tome da kao što ja kad solo putujem na dnevnoj bazi donosim bezbroj odluka od najbanalnijih gdje ću i šta jesti do u koju ću ulicu skrenuti ili na koji vlak ili bus sjesti tako i kad vodimo svoj biznis ili si na nekoj poziciji konstantno donosiš neke odluke.

Ako ih stalno donosimo iz glave postanemo iscrpljene i umorne. Ne čujemo svoje tijelo. Ne osjetimo kad trebamo na wc, kad trebamo odmoriti, kad spavati jer ženski mozak se nikad ne gasi.

Sigurna sam da i u snu donosiš neke odluke? Mi nemamo empty box ni kad spavamo🙈 Zvuči li ti poznato?

Čudi li te onda umor kad se probudiš, a kao spavala si cijelu noć? Umjesto spavanja pretumbavala budžete po Excel tablici ili razmišljala tko će sutra djecu voditi, a tko pokupiti🤦‍♀️

Želiš li doći na mjesto gdje brže i lakše donosiš odluke dobre za tebe?

Imam onda nešto za tebe.

Radionicu u živo (18.4.) na kojoj ćemo raditi na sljedećem:
–  reset tvog decision-making sustava kako se ne bi trošila na konstantni overthinking
– povezivanje sa sobom kako bi napokon donosila odluke dobre za TEBE, a ne sve druge
– dobit ćeš alat koji povećava sigurnost u odlukama
– iskustvo koje ti ostaje kroz povezivanje s drugim ženama

Mjesta su ograničena zato požuri sa bookiranjem mjesta – OVDJE.

Autorica teksta: Martina Komerički

Fotografije: Privatna zbirka autorice (sva prava zadržana)