Postoje žene čije priče ne počinju velikim planom, nego tihim unutarnjim glasom. Glasom koji dugo ignoriramo, dok ne shvatimo da nas upravo on vodi kući. Takva je i priča Maje Gašparić – fitoterapeutkinje, poduzetnice i osnivačice brenda Biljarica, koji danas mnoge žene povezuje s prirodom, tijelom i sobom samima.

Reci nam malo više o sebi. Tko je Maja danas?
Maja danas je žena koja je napokon usporila, ali nije stala.
Usporiti za mene ne znači odustati, nego krenuti kroz život vlastitim ritmom, bez stalnog uspoređivanja s drugima. Moj današnji tempo je neusporedivo sporiji od onoga koji sam nekad živjela, i tek sada vidim koliko sam zapravo jurila, često i nesvjesno.
Možda izvana moj život nekima i dalje ne izgleda spor, ali razlika je u tome što si danas dajem vrijeme. Vrijeme da se zapitam kroz koje iskustvo želim proći i treba li mi uopće. Ne reagiram automatski, ne idem po inerciji. Biram.
Znam da ima žena koje će pomisliti da to za njih nije moguće. I ja sam to nekad mislila. Istina je da nije lako. To je rad. To je vježba. To je odluka koja traži upornost i spremnost na promjenu koja nas često izbaci iz poznate, ali tijesne zone komfora.
Je li se isplatilo? Za mene u potpunosti. I duboko sam zahvalna što sam imala snagu i želju proći kroz vlastite promjene.
Promjene, naravno, nisu završile. One traju i trajat će dokle god ja želim rasti. Razlika je u tome što ih danas ne doživljavam kao prijetnju, nego kao putovanje kojem se veselim. Nije uvijek lagano, izazovi su i dalje tu, ali sa svakim od njih naučim nešto novo o sebi i o tome kako se nositi sa životom. Kada to prihvatite, putovanje postane radost čak i onda kada je zahtjevno.
Danas se osjećam mirno u vlastitoj koži. Iza mene je dug proces osobnog i profesionalnog sazrijevanja, puno učenja, o bilju, o tijelu, o ciklusima života. U četrdesetima sam došla do točke u kojoj znam što želim, ali još važnije, znam što više ne želim.
Živim i radim u skladu sa sobom, bez potrebe za dokazivanjem, s puno više povjerenja u vlastiti put. Biljarica je prirodan nastavak tog unutarnjeg mira.

Možeš ukratko objasniti čitateljicama koje možda nisu upoznate s fitoterapijom, što kao fitoterapeut zapravo radiš?
Fitoterapija je medicinska disciplina koja koristi ljekovite biljke i njihove pripravke od čajeva, tinktura, kapsula do masti, za prevenciju, očuvanje zdravlja i poticanje prirodnih procesa u tijelu. Temelji se na znanstvenim dokazima, a ne samo na tradiciji, kako bi se aktivne tvari iz biljaka iskoristile na siguran i učinkovit način. Ipak, važno je posavjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom, jer biljni pripravci mogu snažno djelovati i imati interakcije s drugim lijekovima.
Za mene je fitoterapija prije svega umijeće slušanja. Svaka biljka ima svoje „područje djelovanja“ te jedan sustav u tijelu podržava, drugi uravnotežuje, a kombinacija biljaka je gotovo beskonačna. Pravu kombinaciju možete stvoriti samo ako pažljivo slušate klijenta, njegove potrebe, ritmove i iskustva. Zato fitoterapeut nije samo osoba koja zna biljke, ona mora posjedovati i socijalne i emocionalne alate za rad s ljudima.
Moj pristup je holistički. Cilj nije samo ukloniti simptome, nego vratiti tijelo u ravnotežu, pronaći i ukloniti uzroke. Prevencija je jednako važna kao i terapija, jer jača otpornost i pomaže tijelu da ostane zdravo.
Prilagođavanje terapije svakoj osobi znači da klijent aktivno sudjeluje te često prvo radi dijagnostičke pretrage, a na temelju nalaza radimo savjetovanje ili terapiju. Nemam „čarobnu kuglu“, koliko klijent bude otvoren i iskren, toliko mu mogu pomoći. Savjetovanje je mjesto gdje se treba osjećati ugodno i sigurno, znajući da smo zajedno u procesu.
Trenutno radim online savjetovanja, jer sam shvatila da taj oblik najbolje odgovara i meni i klijentima te omogućuje udobnost vlastitog doma, uštede vremena i osjećaj sigurnosti, a i dalje pruža kvalitetno i duboko iskustvo.
Bilje je za mene saveznik, a ne zamjena za odgovornost prema vlastitom tijelu. Ono ne djeluje odvojeno od čovjeka, nego uvijek u odnosu s njim, i upravo to je bit fitoterapije.
Možeš li nam ispričati kako je tvoja ljubav prema bilju i prirodi započela i kako te to oblikovalo kao osobu i poduzetnicu koja si danas?
Priroda je oduvijek bila moj siguran prostor. Još kao dijete bila sam znatiželjna i radoznala, često sam odlazila na livade, šetala šumama i istraživala svaki kutak. Kada sam imala oko četiri godine i živjela u Samoboru, na Gornjem Gizniku, naša kuća nalazila se tik do livada i šume. Tada sam donosila kući ježeve, jer su mi pričali da tjeraju zmije, a u isto vrijeme razvila sam posebnu povezanost sa životinjama. Posebno se sjećam crnog psa Cukija, koji je pripadao jednoj starijoj baki u susjedstvu, i koji me svakodnevno pratio dok sam išla kod nje i nazad. Vjerojatno zato I dans imam psa.
Svaki slobodan trenutak djetinjstva provodila sam na Žumberku, kod bake i djeda u njihovoj vikendici. Tamo sam učila voljeti prirodu, šetati po livadama i šumama, a bakina knjiga o bilju bila mi je prvi vodič u svijetu biljaka. Ta iskustva oblikovala su moju ljubav prema bilju jer znate da ste pronašli svoj put kada se prisjetite djetinjstva i svega što vas je radovalo. Za mene su to slike i trenutci u prirodi, okružena životinjama i obitelji. Nikada se ne sjećam da bi me grad fascinirao ili radovao jer priroda je uvijek bila moj dom. I iako danas volim putovati, trenutačno sve mi je više od lutanja ulicama velikih gradova, više me veseli istraživanje parkova, šuma i zelenih prostora.
Moja povezanost s biljkama nije bila hobi, nego osjećaj pripadnosti. Bilje me učilo o strpljenju, ciklusima i granicama da ništa vrijedno ne raste preko noći. Ta iskustva oblikovala su me kao osobu koja sluša i ne forsira rezultate, i kao poduzetnicu koja gradi brend polako, promišljeno i dugoročno. Biljarica je prirodan nastavak tog procesa kao spoj ljubavi prema bilju, poštovanja prema prirodi i želje da druge inspiriram da se povežu sa sobom i svojim ritmom života.

Nakon 17 godina rada u grafičkom dizajnu, odlučili ste napraviti veliki zaokret. Je li taj prijelaz u potpuno drugu branšu bio stresan ili neki logičan slijed koji ti je došao s lakoćom?
Bio je i stresan i logičan. Iz današnje perspektive, činilo se neizbježnim. Grafički dizajn mi je dao strukturu, disciplinu i osjećaj za estetiku, ali u jednom trenutku više nije odgovarao osobi koja sam postajala. Trebala sam nešto što ima smisla, što odražava moje unutarnje vrijednosti, a ne samo vanjsku formu.
Taj prijelaz nije došao s lakoćom, nosio je puno pitanja, strahova i nesigurnosti. Ipak, osjećala sam da je to jedini put koji stvarno ima smisla. Bio je to veliki zaokret, napuštanje poznatog i sigurno vođenog puta, i ulazak u nepoznato.
Moj život tada bio je potpuno drugačiji, a sada na taj period gledam kao na put “druge Maje” koja je morala proći svoja iskustva. Sve što sam naučila u tom dijelu života iznimno cijenim, jer bez toga ne bi bilo danas mene kakva jesam. Bila sam dio rutine i kolotečine, radila ono što se očekivalo. Velika je zahvalnost svima koji su tada bili na mom putu te neki od njih su me na neugodan način izbacili iz zone komfora, ali upravo to me gurnulo prema rastu.
Grafički dizajn mi je dao oko za estetiku i disciplinu, ali priroda mi je dala svrhu. I danas osjećam da je ta promjena bila ključna za Biljaricu – spoj kreativnosti, smisla i ljubavi prema prirodi.
Koji ti je bio najveći izazov kad si krenula u poduzetništvo bez prethodnog iskustva u toj sferi, i kako si ga prevladala?
Najveći izazov bio je povjerenje to povjerenje u sebe, u proces i u vlastitu viziju. U mojoj obitelji nitko prije nije bio poduzetnik, pa sam ujedno nosila i strah svoje obitelji i svoj vlastiti strah od neuspjeha. Krenula sam „kao iz knjige“, s pitanjima o određivanju vrijednosti kroz novac, planiranju i svim dilemama koje svaka osoba koja počinje svoj poduzetnički put doživljava.
Shvatila sam da je neuspjeh neizbježan i da je njegov dio procesa rasta. Ne može jedno postojati bez drugog. Prihvatila sam da ću pogriješiti, da neke lekcije ne mogu razumjeti dok ih ne proživim, i da je učenje svakodnevno. Tek sada, s odmakom, vidim da su želja za rastom, fokus na rad, hrabrost, malo ludosti i kap sreće ono što čini poduzetnika. Sve je to fascinantan miks emocija i iskustava koje se ne može shvatiti dok ih ne počneš živjeti.
Kroz praksu, upornost i dosljednost sebi i svojoj viziji, prevladala sam strah. Biljarica nikada nije bio projekt brzog uspjeha, bila je i ostala proces sazrijevanja, građenja i učenja, polako, promišljeno i sa srcem.
Filozofija tvog branda Biljarice naglašava jednostavnost prirode i njezinu snagu. Kako to pretočiš u svaki svoj proizvod?
Moja osobna filozofija korištenja beauty proizvoda je: “manje je više”. Želim da proizvodi koje koristimo imaju stvarnu svrhu, a ne da budu napunjeni filerima, trendi aktivnim sastojcima ili jakim mirisima koji brzo prolaze. Želim da svaka kreacija Biljarice bude nešto čemu možete vjerovati i što možete koristiti godinama.
I dok je količina proizvoda možda „manja“, ono što u njima nije manje je bogatstvo botaničkih sastojaka. Gledam na biljke kao na saveznike koji djeluju u sinergiji da se nadopunjuju i zajedno postižu bolje rezultate. Zato svaki proizvod nosi svoj pomno odabrani miks biljaka, osmišljen ne radi trenda, nego radi funkcije.
Tako je nastao kruti šampon koji nije samo „proizvod koji pere kosu“, već prvi korak prave njege, logičan i snažan. Nakon njega slijedi kruti regenerator, za one koji žele dodatnu njegu i lakše raščešljavanje. Isto razmišljanje vodilo me i u stvaranju PhytoGlow botaničkog uljnog seruma za lice, vrat i dekolte, spoj šest organskih hladno prešanih ulja koja djeluju sinergijski na lipidnu barijeru kože, štiteći je od vanjskih utjecaja i vremenskih uvjeta.
Svaki proizvod Biljarice počinje s pitanjem: “Što je stvarno potrebno?” Formulacije su jednostavne, bez nepotrebnih sastojaka, s jasnom svrhom svakog elementa. Bilje nije dekoracija, ono je temelj proizvoda. Trendove ne slijedim bez razloga; koristim ono što ima funkciju i dugoročnu vrijednost.
Jednostavnost prirode je snaga Biljarice. Manje je zaista više, ali u pravom smislu, proizvodi su bogati funkcijom, promišljeni i dugotrajni, baš kao priroda koju poštujemo.

Održivost i održiva ambalaža su važan dio tvoje misije. Možeš li opisati kako to izgleda u praksi i koliko je to zahtjevno?
Održivost je danas jedno od najzahtjevnijih područja, pogotovo kada se uđe dublje u cijeli sustav. To vrlo dobro znam jer sam prije rada u Biljarici bila profesionalno uključena upravo u taj sektor. Najjednostavnije je posegnuti za jednokratnom plastičnom ambalažom i time „riješiti problem“. Još češće se susrećemo s marketinškim trikovima u kojima se višeslojna ambalaža, primjerice plastika obložena drvom, proglašava održivom iako to u stvarnosti nije.
Biti u potpunosti održiv u svim aspektima danas je, iskreno, gotovo nemoguća misija. Ono što sam si postavila kao cilj nije savršenstvo, nego stvarni pomak. Kod krutih proizvoda uspjela sam postići oko 99 % održivosti ambalaže, a kod ostalih proizvoda oko 95 %. To su postoci na koje sam ponosna, jer znam koliko je truda i kompromisa iza njih. Potpuna održivost trenutačno jednostavno nije moguća jer za neke segmente još ne postoje adekvatne alternative na tržištu.
Održivost za mene nije samo ambalaža, nego cijeli proces rada. Od razvrstavanja sirovina i ambalaže, do ponovne upotrebe i recikliranja dijela materijala za pakiranje naših paketa. Naši paketi možda nisu „fancy“, nemaju wow-efekt niti raskošne otiske, ali iza toga stoji svjesna odluka. Jednokratna ambalaža na kraju uvijek završi u otpadu, u našem tlu i vodi. A ono što često zaboravljamo jest da se taj otpad dugoročno vraća nama, kroz mikroplastiku koju unosimo u organizam.
Kada si tako postavite stvari, počnete razmišljati drugačije i prirodno želite uvoditi promjene u poslu, ali i u vlastitom životu. Ne smatram da je rješenje u fanatizmu, jer on u ovom trenutku nije realan. Vjerujem u edukaciju, male korake i svjesne izbore. Upravo ti mali pomaci, kada se zbroje, čine stvarnu razliku.
Održivost u Biljarici nije deklarativna, održivost je proces, stalno propitivanje i odgovornost. Nije uvijek najlakši niti najjeftiniji put, ali je jedini koji ima smisla ako želimo poslovati pošteno prema prirodi i prema sebi.

Koji je proizvod Biljarice je tvoj osobni favorit i zašto?
Moj osobni favorit je kruti šampon,upravo zato što je simbol početka. Nastao je iz bakine biljke sapunike, iz tradicije, znatiželje i potrebe da stvorim nešto potpuno prirodno, ali ujedno funkcionalno i suvremeno. U tom proizvodu spojilo se moje djetinjstvo, znanje iz fitoterapije i razumijevanje kozmetologije u jednu malu, ali iznimno moćnu formulaciju.
Kruti šampon je za mene srce Biljarice. On nije samo proizvod koji pere kosu, nego prvi korak njege, najčešće korišten i zato najvažniji. Utjelovljuje filozofiju Brenda, minimalizam, svrhovitost i snagu bilja koje djeluje u sinergiji.
To je proizvod koji pokazuje da se navike mogu mijenjati nježno, bez forsiranja i bez kompromisa po pitanju kvalitete. Kada ljudi kroz njega shvate da prirodna njega može biti učinkovita, dugoročna i održiva, znam da je poruka Biljarice stigla tamo gdje treba.
Imaš li neku omiljenu biljku i zašto ti je omiljena?
Nemam jednu omiljenu biljku, to bi bilo kao da me pitate koje mi je dijete najdraže. Svaka biljka me fascinira na svoj način i svakoj pristupam s jednakim poštovanjem. Ako bih ipak morala izdvojiti neku sklonost, onda su to one neugledne biljke koje često nazivamo korovima.
U tim „malim“, zanemarenim biljkama često se krije iznimno zanimljiva i snažna fitokemija. Upravo ta kemijska struktura omogućuje im da prežive u najtežim uvjetima uz rubove cesta, na zapuštenim livadama, u pukotinama betona. Ta otpornost me duboko inspirira. Vjerujem da su upravo takve biljke naši najjači saveznici, iako ih često ne primjećujemo ili podcjenjujemo.
Postoji i jedna stara misao koja mi je vrlo bliska, da sve bilje koje nam je potrebno raste u našoj neposrednoj okolini. Ako si damo vremena za promatranje, primijetit ćemo kako se biljni svijet oko nas stalno mijenja: neke se biljke pojavljuju intenzivnije u određenim godinama, neke nam jednostavno „upadnu u oko“. Možda to do sada nismo svjesno primjećivali, ali svaka biljka nam se pokazuje upravo onda kada nam je na neki način potrebna.
To je dio čarolije prirode, tiha, nenametljiva, ali uvijek prisutna.
Biljarica je postala i dio Startaj Hrvatska prije par godina i proizvodi su dostupni u SPAR i INTERSPAR trgovinama koji su pokretači tog projekta. Kako je taj korak utjecao na tebe osobno, a kako na brand?
Sudjelovanje u projektu Startaj Hrvatska 2024. za mene je bilo snažno iskustvo rasta, ali i ozbiljan test osobne i profesionalne izdržljivosti. U trenutku kada vaš proizvod s količina od stotinjak komada prijeđe u proizvodnju od nekoliko tisuća komada gotovo preko noći, vrlo jasno shvatite kolika je to odgovornost. To je razina pritiska i odgovornosti koju mogu razumjeti samo oni koji su to doživjeli.
Osobno me taj korak naučio povjerenju u proces, ali i potrebi za daleko većom organizacijom. Počnete drugačije gledati na logistiku, planiranje, rokove i stabilnost proizvodnje. Logistički procesi više nisu „pozadina“, nego temelj koji vam omogućuje mirniji, brži i dugoročno održiv rad.
Važno mi je naglasiti i to da i dalje osobno proizvodim svoje proizvode. Nisam prepustila proizvodnju drugima, što nosi dodatnu razinu odgovornosti, ali i duboku povezanost s onim što izlazi pod imenom Biljarica. To znači stalnu prisutnost, kontrolu kvalitete i veliku osobnu uključenost, ali i organizaciju koja mora funkcionirati besprijekorno.
Za Biljaricu je Startaj Hrvatska donio veliku vidljivost i profesionalni okvir, ali i jasnu odgovornost da, unatoč rastu, ostane vjerna sebi. Naučila sam da se autentičnost isplati i da kupci vrlo jasno osjete kada iza proizvoda stoje znanje, predanost i dosljednost.
Za mene osobno, to je bila snažna potvrda da i mali, autentični brendovi imaju svoje mjesto na velikim policama ako su spremni preuzeti odgovornost koju takav rast nosi.

Držiš i edukacije i radionice poput šetnji “Stazama ljekovitog bilja” ili izrade parfema. Ima li interesa za njih i što sudionice najviše nauče na njima? Pretpostavljam da su polaznice većinski žene. Jesam li u pravu?
Interes je velik, a polaznice su većinom žene iako se redovito pojave i hrabri muškarci, kao i starija djeca. Radionice su zamišljene kao iskustva, a ne samo kao klasične edukacije. Na njima se ne uči samo o bilju ili mirisima, već i o slušanju sebe, usporavanju i povratku osjetilima.
Edukacija i prenošenje znanja moja su velika strast, a to je nešto što sudionici vrlo brzo osjete. Često se dogodi da se radionice spontano produže jer ljudi žele čuti još, postavljaju pitanja i ulaze dublje u teme, a ja u tom dijeljenju znanja iskreno uživam. Moj je cilj prenijeti znanje na edukativan, ali i zabavan način, kroz praktičnu primjenu i osobno iskustvo.
Iskustvo koje sudionici dobiju na radionicama za mene je najvrjedniji dio cijelog procesa. To su trenuci koji se pamte, a upravo se to vidi i u povratnim informacijama i recenzijama, kako na Googleu, tako i kroz brojne privatne poruke koje dobivam. Vjerujem da su iskustva ono što u životu najviše nosimo sa sobom i čega se uvijek rado sjećamo.
Interes za radionice je velik, ponekad čak i veći nego što trenutačno mogu pokriti. Trenutačno održavam do dva termina mjesečno za grupne radionice, s iskrenom željom da ih u budućnosti bude i više. Usklađivanje svih obaveza ponekad je izazovno, zbog čega su edukacije proteklih godina bile u manjem opsegu, ali aktivno radim na tome da im ponovno dam više prostora – jer znam koliko su važne i meni i ljudima koji na njih dolaze.
Koju bi poruku ili savjet za život u skladu s prirodom i biljem uputila našim čitateljima? Koji je po tebi recept za što kasnije ostariti?
Živjeti u skladu s prirodom, za mene, znači živjeti u skladu sa sobom. To je odluka da slušamo vlastito tijelo, poštujemo svoje ritmove i prestanemo tražiti brza rješenja za sve. Priroda nikada ne žuri i upravo nas tome uči.
Procesi u nama traju dugo. Dugo sam mislila da nemam vremena da ih stvarno proživim. Kada danas pogledam unatrag, shvaćam da su moji procesi trajali gotovo deset godina, ako uzmem u obzir prve „simptome“ svjesnosti koji su me tada počeli buditi. Tek sada, u 45. godini, mogu iskreno reći da se osjećam dobro u vlastitoj koži i da se veselim svim godinama koje dolaze.
Recept za što kasnije starenje nije u kontroli ni u forsiranju, nego u prisutnosti. U tome da si damo dopuštenje da usporimo, da se mijenjamo i da rastemo svojim tempom. Vjerujem da najbolje godine tek dolaze, one u kojima se osjećamo slobodnije, mirnije i dublje povezane sa sobom i prirodom koja nas okružuje.
Gdje žene mogu pronaći tvoje proizvode i radionice te savjetovati se s tobom?
Proizvodi Biljarice dostupni su u SPAR i INTERSPAR trgovinama diljem Hrvatske, kao i putem WEB SHOPA biljarica.hr. Sve informacije vezane uz radionice, edukacije i fitoterapeutska savjetovanja redovito dijelim na službenoj web stranici biljarica.hr i društvenim mrežama Brenda @biljarica.
Savjetovanja trenutačno provodim online, što se pokazalo kao oblik koji klijentima omogućuje veću ugodu, fleksibilnost i osjećaj sigurnosti, bez potrebe za dolaskom i gubitkom vremena. Na web stranici biljarica.hr možete naći prijavu I calendar s otvorenim terminima.
U 2026. godini planiram postupno širiti prodajne kanale, naravno u skladu s kapacitetima proizvodnje i kvalitetom rada koju želim zadržati. Rast mi je važan, ali jednako mi je važno da ostane promišljen, održiv i u skladu s vrijednostima na kojima je Biljarica nastala.
Hvala ti Majo na ovom inspirativnom i poučnom razgovoru.
Intervjuirala: Martina Komerički
Fotografije: privatna arhiva sugovornice
🎙️Podcast s Majom poslušajte na linku 👇




