Ženska kolumna: Bila sam kao gusjenica…

Ili malo sivi miš kako mi je jednom jedna kolegica rekla…



Nisam toga bila ni svjesna. Znala sam da nisam sretna. Ali dugo godina sam mislila da život tako mora izgledati.
Posao-doma-posao-doma-jedva čekanje godišnjeg i onda isti krug.
Uz to uredski posao koji me uopće ne veseli jer nisam za ured, muž s kojim imam odnos kao dva cimera koja se ok slažu i nikakvih aktivnosti sa strane.

A onda sam pukla….pukla sam ko kokica jer ovo lijevo nisam bila ja.

Ne znam tko je ta osoba sad kad gledam sliku. Izvukla sam slike prije par godina za ovaj 10 g. izazov i ostala sam u šoku sama nad sobom. Ovo je slika s godišnjeg odmora. Ne znam kako bi onda tek izgledala da me netko slikao doma ili u uredu.

Tu je 1/1 da sam ne dead man walking ali definitivno dead woman walking.

Sad skoro već 10 godina nakon što sam “pukla” i krenula život mijenjati naglavačke da se spasim sretna sam što je ovaj mladi Indiana Jones sa slike aka my broken and sad younger version of me imala hrabrosti baciti se sa litice u potpuno nepoznato i krenuti na put otkrivanja nazad sebe.

U braku sam došla do momenta da me tijelo željelo izdati jer sam ja izdala njega i živjela sam neku tuđu istinu, a ne svoju. Sve me na kraju već boljelo. Gastroskopija mi je bila najbolja frendica, ali su me počeli boljeti i kosti i mišići kad bi legla spavati. Toliko se nisam voljela da sam se u potpunosti bila zapustila. Nisam vježbala, nisam radila na svom mindsetu,…čekala sam točku pucanja života koji više nisam mogla živjeti.

I došla je u 2013…

Od tada sam prošla sito i rešeto osobnog razvoja. Htjela sam se ponovno vratiti k sebi.
No ne bi mijenjala ama baš ništa.
Bilo je i teško i zabavno, suza i smijeha, plakanja od boli i plakanja od suza…

Ali VRIJEDILO JE!

Sad imam sebe nazad,…napokon se osjećam kao žena. Napokon i izgledam ponovno kao žena.
Transformacija iznutra transformirala me i izvana.

Zahvalna sam sama sebi na hrabrosti…

Željela sam vam samo ovime pokazati da je a) sve moguće b) nikada nije kasno.

Budite hrabre zakoračiti na put transformacije. Žena u vama koja čeka izaći van biti će vam zahvalna.

Ne zaboravite da leptir mora proći fazu gusjenice da bi postao leptir. Mora proći i kroz bol transformacije kako bi mu u borbi da probije oklop tijela gusjenice imao dovoljno jaka krila da poleti! Ali zato je nakon toga dovoljno snažan i spreman za prekrasan let!

Javite mi se ako trebate podršku na svom putu transformacije, izlaska iz stare kože koja vam je već dugo pre tijesna i stišće vas i ne dopušta ekspanziju koju vaša duša želi.
Ne morate same na taj put…tu sam za vas. Znam sve prećice sada. 😊

Tekst napisala: Martina Komerički