Jutarnje ustajanje iz kreveta koje sve više sliči pregovaranju s vlastitim tijelom. Vrat koji se ne okreće do kraja, kuk koji zaškripi nakon dugog sjedenja, rame koje se “zaključa” čim posegnete za policom. Većina nas takve tegobe odmah smješta u jednu ladicu s oznakom “godine”. Liječnik često potvrdi istu priču riječima poput “trošenje zglobova”, a mi se naučimo živjeti s tim.
Dr. Christiane Northrup, liječnica i ginekologinja koja je desetljećima vodila vlastitu kliničku praksu, u knjizi Boginje ne stare tvrdi nešto drugo. Prema njezinu mišljenju, velik dio ukočenosti i bolova koje pripisujemo starenju zapravo dolazi iz fascije, vezivnog tkiva koje se zgusne i stegne. U ovom tekstu pogledat ćemo što se u knjizi doista navodi, što su njezini izvori, a što je njezino osobno uvjerenje. Razlika je važna, jer je tema zanimljiva, ali se u njoj mnogo toga temelji na iskustvu praktičara, a ne na kontroliranim istraživanjima.
Što je fascija i zašto je vidimo tek kad zaboli
Fascija je vezivno tkivo koje obavija mišiće, organe i živce i povezuje ih u neprekinutu mrežu. Northrup je opisuje kao gustu tvar koja okružuje tkiva i mišiće u svojevrsnom sekundarnom živčanom sustavu. U knjizi navodi i da se kolagenska vlakna fascije prepliću kroz cijelo tijelo te da vodene molekule na njima djeluju kao tekući kristali koji prenose električne signale. To je njezino tumačenje, uz napomenu na kraju knjige, a ne nešto što bi se moglo smatrati općeprihvaćenim udžbeničkim znanjem.
Konkretniji dio priče potječe od fizioterapeuta Johna Barnesa, pionira terapije miofascijalnim oslobađanjem. Northrup ga navodi kao stručnjaka koji upozorava da ograničenja u fascijalnim strukturama ne vidimo na rendgenu, magnetskoj rezonanciji ni na jednoj standardnoj pretrazi. Prema Barnesu, takva zgusnuta fascija može vršiti pritisak do 2000 funti po kvadratnom inču (otprilike 140 kilograma po kvadratnom centimetru) na strukture osjetljive na bol. Drugim riječima, bol može biti stvarna, a nalazi urednima.
Ovdje valja povući jasnu crtu. Barnesova tvrdnja o pritisku preuzeta je iz knjige i ne možemo je neovisno provjeriti. Northrup iz nje izvlači vlastiti zaključak: kako sama piše, došla je do uvjerenja da je većina ograničenja mišića i zglobova koja povezujemo sa starenjem “ništa drugo nego gusta fascija koju treba istegnuti”. To je njezino osobno uvjerenje, ne dokazana činjenica, i ne znači da se artritis ili ozbiljna oštećenja zglobova mogu objasniti isključivo fascijom.
Zašto zgusnuta fascija nastaje
Prema knjizi, fascija se zgušnjava i stvara ožiljkasto tkivo pod utjecajem tjelesnog, emocionalnog i mentalnog stresa. Northrup ide korak dalje i navodi da se u fasciji pohranjuju traume, što povezuje s iskustvom masažera i učitelja joge. Oni, kako piše, često vide da ljudi zaplaču kad se određena područja otpuste ili dotaknu. I sama je doživjela nešto slično: radeći s fizioterapeutkinjom Tami Lynn Kent na fasciji lijeve strane zdjelice, shvatila je da nosi stari obrazac srama koji je, kako kaže, zapravo pripadao njezinoj majci.
Čitateljice koje su sklone znanstvenom pristupu mogu ovaj dio čitati s oprezom. Sama ideja da emocije ostaju “zarobljene” u tkivu u knjizi je izložena kao iskustvo i vjerovanje, bez navedenih istraživanja. Ono što se može reći s većom sigurnošću jest da dugotrajno sjedenje, ponavljajući pokreti i stres većini nas jasno smanjuju pokretljivost. Northrup upravo zato preporučuje ustajanje svakih 15 minuta ako cijeli dan sjedite, uz kratko istezanje ili kruženje kukovima.
Zamka istezanja bez otpora
Ako je fascija problem, zašto nas klasično istezanje često ne riješi ukočenosti? Northrup se oslanja na rad Boba Cooleya, autora knjige The Genius of Flexibility (Touchstone, 2005). Cooley je, kako navodi, nakon što ga je na pješačkom prijelazu udario automobil brzinom od oko 112 kilometara na sat (70 milja) i polomio mu zdjelicu, otkrio da mu uobičajena fizikalna terapija, masaža i ortopedski zahvat ne pomažu. Do metode je došao vlastitim pokušajima da se u bolnom tijelu osjeća udobnije, i nazvao ju je istezanje s otporom.
Northrup upozorava na rizik jednostranog istezanja. Ako se usredotočite samo na jedan mišić, a ne uključite mišić koji mu se suprotstavlja, stvarate preveliko opterećenje zglobova. Iznosi i svoje zapažanje o prenaglašenom istezanju zglobova: kod osoba koje su prirodno vrlo gipke, kaže, preveliko istezanje u jogi može izazvati ozljedu jer tijelo stvara gusto vezivno tkivo u zglobnoj čahuri da se zaštiti. Poruka je da istezati treba mišiće i fasciju, a ne zglobove. Upravo ovdje valja ponoviti da je riječ o njezinu iskustvu, a ne o rezultatima studije.
Zanimljiva je i njezina napomena da se bol zgusnute fascije često ne osjeti na mjestu gdje je ona nastala, nego u mišićnoj skupini koja joj se suprotstavlja. Primjer su ukočeni prsni mišići kod ljudi koji rade za stolom: oni povlače ramena prema naprijed, a bol se javlja u vratu i gornjem dijelu leđa. Zato, savjetuje, treba raditi na obje strane. Cooley je, prema njezinu prepričavanju, izjavio da su gotovo sve bolove u leđima i probleme s diskovima posljedica nemogućnosti da se stražnji mišići natkoljenice pravilno skrate zbog guste fascije, pa istezanje tih mišića rješava stvarni uzrok. To je Cooleyjeva tvrdnja koju Northrup prenosi, bez dodatnih izvora.
Kako izgleda istezanje s otporom
Princip je jednostavan, iako ga je teško opisati riječima: mišić istodobno produžujete i stežete. Northrup to uspoređuje s “razvlačenjem” pamučnog šećera ili čelične vune, a Cooleyjevo “rastavljanje” guste fascije opisuje kao postupak koji nije bolan i koji ne razdire mišićna vlakna. Ona naglašava da se mišići mogu umoriti i da bi se tijekom vježbe moglo javiti blago nelagodno naprezanje, ali da to ne mora biti nepodnošljivo ako se kreće polako i s punom pažnjom.
Za prvi dojam knjiga nudi dvije jednostavne vježbe:
- Mačji istez: kleknite na sve četiri, zaobli leđa i napnite ruke kao mačka nakon sna. Ponovite šest do deset puta.
- Koljena na prsa: ležeći na leđima privucite koljena prema prsima, rukama obuhvatite stražnji dio natkoljenica i izbacujte noge od sebe, dok im se ruke opiru. Obratite pažnju na osjećaj u donjem dijelu leđa.
Ista se ideja, navodi Northrup, može primijeniti i u jogi: pozu zadržavate tako da svjesno napinjete mišiće tijekom istezanja. Kao polaznu točku preporučuje Cooleyjevu knjigu, a za ozbiljniji rad vježbe uz stručnjaka, primjerice u Cooleyjevu centru u Bostonu. Spominje i druge sustave koji rade s fascijom, kao što su Yamuna Body Rolling i miofascijalno oslobađanje, no Cooleyjevu metodu, kako piše, smatra najbržom i najučinkovitijom od onih s kojima je radila.
Što sama Northrup navodi kao rezultate
Ovo je najosobniji dio priče, pa ga treba čitati kao svjedočanstvo, a ne kao dokaz. Northrup piše da je trideset godina imala nelagodu i ukočenost u desnom kuku nakon dugog sjedenja. Pilates je to znatno ublažio, a nakon tri ili četiri susreta s jednim od Cooleyjevih trenera, kaže, kuk je bio posve u redu. Navodi i da joj je kombinacija vježbi pomogla s boljim snom, probavom, držanjem i izdržljivošću.
Kao primjer njegova rada knjiga spominje olimpijsku plivačicu Daru Torres, koja je kao 41-godišnjakinja na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. osvojila tri srebrne medalje i postala najstarija plivačica koja je ikad nastupila na Olimpijskim igrama. Northrup navodi da ju je trenirao Cooley, ali ne tvrdi da je upravo to bio razlog njezina uspjeha, pa ni mi ne bismo trebale.
Što to znači za vas
Prvo, ukočenost nije nužno “samo starost”, ali ni svaka bol nije “samo fascija”. Ako imate akutnu bol, nagli gubitak pokretljivosti, trnce ili slabost u udovima, to treba pregledati liječnik, a ne rješavati vježbama na vlastitu ruku. Ovakav pristup ne zamjenjuje liječenje artritisa u kojem je hrskavica uništena, nego se bavi tkivom oko zglobova.
Drugo, oprez je potreban kod nekih stanja. Osobe s akutnom hernijom diska, poremećajima hipermobilnosti poput Ehlers-Danlosova sindroma ili nedavnim operacijama zglobova ne bi trebale započinjati intenzivno istezanje s otporom bez fizioterapeuta koji poznaje njihovo stanje. Ova napomena nije iz knjige, nego uobičajena mjera opreza.
Treće, u knjizi se ne navode kontrolirana klinička istraživanja istezanja s otporom, već iskustva Northrup, Cooleya i njegovih klijenata. To ne znači da pristup ne djeluje, nego da ga je razumno isprobati postupno, polako i uz pažnju prema signalima tijela.
Četvrto, Northrup ne voli riječ “vježbanje” jer se, kako piše, počela poistovjećivati sa svakim kretanjem, a uz nju dolaze krilatice poput “bez boli nema napretka”. Takav pristup, tvrdi, često završava ozljedama koje nas prate godinama. Umjesto toga predlaže pitanja: što je danas moguće s mojim tijelom i kako se mogu kretati drukčije nego jučer, a da mi bude zabavnije? Rutina koju radimo iz dužnosti i straha, smatra, dugoročno je neodrživa.
Na kraju, ako vam se emocije jave tijekom vježbanja, Northrup savjetuje da ih ne zaustavljate. Prema njezinu iskustvu, nakon dobrog plača često slijedi smijeh i osjećaj olakšanja.
Zaključak
Pitanje s početka, je li to starost ili stisnuta fascija, vjerojatno nema jednostavan odgovor. Northrup zagovara da je ukočenost češće posljedica vezivnog tkiva koje se može mijenjati nego neizbježne cijene godina, i tu je osnažuje iskustvom ljudi poput Barnesa i Cooleya. Što god da je u pozadini vaših tegoba, korisno je znati da kretanje, raznolikost pokreta i mišići koji rade u paru nisu rezervirani za mlade. Tijelo koje se počinje micati na nove načine često daje odgovor brže nego što očekujemo.
Izvori:
- Christiane Northrup, Goddesses Never Age: The Secret Prescription for Radiance, Vitality, and Well-Being
- Bob Cooley, The Genius of Flexibility: The Smart Way to Stretch and Strengthen Your Body (Touchstone, 2005.)
- John Barnes, P.T., miofascijalno oslobađanje (navedeno u knjizi dr. Northrup)
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje individualni liječnički savjet, dijagnozu ili liječenje. Informacije se temelje na navedenim stručnim i znanstvenim izvorima. Za osobne zdravstvene odluke obratite se svom liječniku i specijalistu.
…………………………..
Tekst priredila: MK; Foto: Magnific
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.





