Draga Ana, tvoj projekt logosuciteljica.hr odmah zrači toplinom i svjesnošću. Kako je sve počelo?
Sve je počelo davne 2012. godine kada sam bila na kraju svog studijskog putovanja. Od diplome me je dijelio samo diplomski rad. Sjećam se da sam u tijeku pedagoško didaktičke naobrazbe promatrajući djecu s kojima sam radila za vrijeme prakse, ali i djecu mojih bližnjih koja se muče učeći školsko gradivo, u tome ni malo ne uživaju, pružaju otpor i imaju grč pri samoj pomisli na učenje razmišljala kako bi bilo izvrsno ponuditi im alate koji bi im olakšali taj proces. Osmislila sam program rada Logos učiteljice i uz podršku ljudi oko sebe započela svoje poduzetničko putovanje u kojem
uživam i danas, nakon 13 godina rada jednako kao i prvog dana.

Što točno učite djecu u tom programu? Je li on namijenjen svima ili samo djeci sa poteškoćama u učenju?
Program se sastoji od cjelovitog pogleda na dijete i učenje. Kroz program potičemo motivaciju (pomoću psihoterapijske metode logoterapije), pomažemo im da se koncentriraju, pokazujemo im kako se organizirati i kako učiti lakše i uspješnije koristeći tehnike učenja. Djecu pratimo individualno te im nudimo tehnike koje njima najbolje odgovaraju. Neka djeca bolje reagiraju na vizualne tehnike učenja, neka djeca se vole kretati pa bolje reagiraju na motoričke itd… Nudimo im pomoć u učenju koja uključuje i naš specifičan program te na taj način oni postižu svoj puni potencijal.
Program je namijenjen svoj djeci koja žele steći alate za uspješno samostalno učenje, nije nužno samo za djecu s poteškoćama u učenju.

Što te vodilo prema logoterapiji i toj misiji?
Još na fakultetu susrela sam se s likom i djelom Viktora Frankla koji me oduševio. Taman nakon diplome saznala sam da je dr. Cvijeta Pahljina je započela provoditi studij logoterapije u Zagrebu te sam se upisala i uspješno završila psihoterapijsko obrazovanje. Kasnije sam bila asistentica te supervizorica studentima, budućim logoterapeutima. Najviše me prema logoterapiji vodilo oduševljenje idejom da život uvijek ima smisla, čak i u najtežim okolnostima.

Kad kažemo “logoterapija”, mnogi pomisle na nešto apstraktno. Kako bi ti, jednostavno, objasnila što to zapravo jest?
Logoterapija je psihoterapijska metoda koja, kao što joj i ime kaže (logos- smisao) u centru svog rada ima smisao kao glavni pokretač ljudskog ponašanja. Mogli bismo reći da je to terapija smislom.

Jesi li i sama prvo morala proći kroz neko osobno traženje smisla da bi stigla do ovog rada s drugima?
Jesam, naravno, postavljala sam si pitanja o smislu, posebice u trenucima kada sam postala svjesna konačnosti i prolaznosti. Mislim da si svaki čovjek, prije ili kasnije u životu postavlja pitanje o smislu. Smisao je temeljna ljudska, duhovna potreba te svaki čovjek u nekom trenutku svog života postavlja to pitanje te traži na njega odgovor. Često se pitanje o smislu postavlja u teškim, tzv. graničnim situacijama patnje, no nerijetko to pitanje postavljaju i osobe koje se nalaze u stanju dosade, možda u materijalnom obilju, no osjećaju prazninu… besmisao…

Viktor Frankl kaže da je potraga za smislom najdublji pokretač u čovjeku. Kako to vidiš u svom radu — osobito kod žena?

To bih nadopunila izrekom „kad znaš zašto lako ćeš pronaći kako“. Kada imamo neki cilj koji nam je smislen vrlo lako ćemo pronaći načine kako doći do tog cilja. Kad žena otkrije ono svoje zašto: zbog čega ustaje, daje, stvara, njeguje, tada se u njoj probudi energija života. Tada se i najteže okolnosti mogu nositi s dostojanstvom, jer ih vodi unutarnja svrha, a ne vanjski pritisak.

Danas se često osjećamo preplavljeno obavezama, očekivanjima, dokazivanjima… Gdje se u svemu tome izgubio smisao?
Smisao se nije izgubio, nego ga ignoriramo zbog žurbe, obaveza i potrebe da budemo „dovoljno dobre“ u svemu. Mnoge žene nose teret stalne dostupnosti, multitaskinga i osjećaja odgovornosti za sve, za obitelj, posao, odnose, dom. U toj preplavljenosti često dolazi do burnouta. Izgaranje se ne događa zato što previše dajemo, nego zato što dajemo bez povezanosti sa smislom. Kada radimo, pomažemo ili brinemo iz osjećaja dužnosti, a ne iz unutarnjeg „zašto“, trošimo se; kada to činimo iz mjesta smisla, tada se i trošimo, ali se istovremeno i obnavljamo.

Kad ti dođe žena koja se osjeća „prazno”, gdje počinjete? Kako joj pomogneš da ponovno čuje svoj unutarnji glas?
Prvo je važno razjasniti što to za tu konkretnu osobu znači da se osjeća „prazno“. Često na pojmove lijepimo vlastite asocijacije, a za neku drugu osobu taj određeni pojam može značiti nešto sasvim drugo. Počinjemo s tišinom. U tišini se najčešće ponovno čuje ono što je važno. Ne žurimo s rješenjima jer praznina često nije kvar koji treba popraviti, nego prostor koji traži smisao.
U razgovoru je vraćam prema njezinim vrijednostima, onome što joj je nekad davalo radost i osjećaj povezanosti. Kroz male korake, kroz zahvalnost, prisjećanje na trenutke kada se osjećala živo, kada se nije osjećala prazno…

Kako izgleda jedan tvoj susret s klijenticom — što je ono prvo što zajedno istražujete?
Prvo istražujemo što ju je dovelo. Što ju je pozvalo da potraži pomoć upravo sada. Zatim tražimo smisao u njezinoj situaciji: što joj ona govori o životu, o prioritetima, o nečemu što možda želi promijeniti. Ne bavimo se samo problemom, nego onim što se u njoj želi roditi kroz taj problem. Jer svaki izazov nosi poruku, a logoterapija nas uči da ju čujemo.

Imaš li možda neku malu vježbu ili misao koju žene mogu primijeniti odmah — kad osjete da su se udaljile od sebe?
Da — vrlo jednostavnu. Kad osjetiš da si se izgubila u obavezama, zastani i pitaj se: „Na što u ovom trenutku mogu utjecati, a na što ne?“
Ta rečenica vraća jasnoću. Pomaže nam razlikovati ono što je u našim rukama od onoga što nije. Na ono na što možemo utjecati možemo djelovati, napraviti mali korak, promjenu, razgovor. A na ono na što ne možemo , možemo djelovati drugačije: time što ćemo ga pokušati osmisliti. Pogledati što nas ta situacija uči, koje nam snage budi, gdje nas poziva da rastemo.
Jer i kada nešto ne možemo promijeniti izvana, uvijek možemo promijeniti način na koji to razumijemo iznutra i upravo tu se rađa smisao.

Koja je najveća zabluda o logoterapiji koju si do sada čula?

Često ljudi mijenjaju logoterapiju za logopediju zbog istog korijena riječi pa me nerijetko zovu roditelji čija djeca imaju poteškoće u izgovoru. Tako često moram ponavljati da ja nisam logoped već logoterapeut tj. logoterapeutkinja.

Kako žene mogu vratiti osjećaj smisla u svakodnevne uloge — majke, partnerice, poduzetnice, prijateljice?
Tako da prestanu tražiti ravnotežu izvana i počnu tražiti usklađenost iznutra. Kad svaka od tih uloga postane izraz ljubavi i vrijednosti, a ne pritiska, tada se sve uloge prirodno povežu u sklad. Smisao se ne nalazi u velikim odlukama, nego u svakodnevnim gestama: u načinu kako nekoga poslušamo, kako se nasmijemo djetetu, kako se odnosimo prema sebi. Uloga tada postaje mjesto izražavanja duha, a ne dužnost.

Što Anu kao Anu najviše veseli i kako si ti pronašla svoj smisao života?
Najviše me veseli i smisao pronalazim u svojoj obitelji, u zajedništvu sa suprugom, u našem sinu i u ovoj trudnoći koja nosi novo, čudesno poglavlje života. Ispunjava me pomisao na to malo biće koje će uskoro doći na svijet. Uz obitelj, smisao pronalazim i u stvaranju, u projektima koje razvijam, u poslu koji volim i u ciljevima koji me nadahnjuju.

Kako ti njeguješ svoj smisao — kroz koje rituale, navike ili tišine?
Njegujem ga kroz tišinu i molitvu, kroz pisanje i zahvalnost. Trudim se njegovati smisao kroz odnose, biti prisutna s ljudima, čuti ih, povezati se.
To su moji svakodnevni mali rituali koji hrane moju duhovnu dimenziju.

Ako te sada sluša žena koja se osjeća izgubljeno, što bi joj rekla iz svog srca, ne iz teorije?
Rekla bih joj: nisi izgubljena, samo si se umorila od trčanja za stvarima koje ti nisu bile važne. Koje nisu u skladu s tvojim vrijednostima.
Zastani. Diši. Vrati se sebi. Smisao te nije napustio, on te strpljivo čeka. Ne moraš znati sve odgovore, dovoljno je da imaš hrabrosti postaviti pitanje.

Gdje te žene mogu pronaći, pratiti tvoj rad ili se uključiti u tvoje programe?
Mogu me pronaći na mojoj web stranici logosuciteljica.hr ili na mindclickpsychotherapy.com gdje redovito objavljujem tekstove, najave programa i
edukacija, a za one koji žele znati više o logoterapiji ili žele svoju „psihoterapiju za doma“ tu je online program Psihoterapijska bilježnica.

Izdala si nedavno i knjigu Vježbaonica smislenog života. Tvoja knjiga nudi praktične alate i vježbe za razbijanje unutarnjih kočnica i kreiranje života ispunjenog smislom. Kako nas ona može voditi kroz taj proces?

Uz validaciju i prepoznavanje potrebe za smislom, na jednostavan i razumljiv način nudim objašnjenja osnovnih logoterapijskih pojmova i tehnika, kao i vježbe za samostalni rad u potrazi za smislom. U svaku vježbu čitatelja uvodim postepeno, a zatim postavljanjem pravih pitanja pružam priliku za osvještavanje vlastite pozicije i prostora slobode za preuzimanje odgovornosti za svoje izbore i način života. Knjiga se može naručiti OVDJE.

I za kraj — što ti danas daje osjećaj smisla?
Konkretno baš danas smislen mi je ovaj razgovor s tobom. A nakon razgovora idem svojoj baki odnijeti tortu za rođendan i to mi je jednako smislen trenutak. U toj jednostavnosti, u susretima i malim gestama ljubavi, uvijek pronađem ono najsmislenije, osjećaj povezanosti i zahvalnosti što sam tu.

Hvala ti Ana na ovom inspirativnom razgovoru!

✨✨✨

Intervjuirala: Martina Komerički

Fotografije: privatna arhiva sugovornice

🎙️Podcast epizodu s Anom pogledajte 👇🏻