Draga Anita, hvala ti na vremenu koji si odvojila za podcast i intervju. S obzirom da živiš internacionalni život već od malih nogu možemo za početak krenuti s time kako bi ti sebe opisala? Tko je današnja Anita, a tko je Anita od možda prije 10-15 godina? Ima li razlike?

Prije 10–15 godina bila sam vrlo drugačija verzija sebe, iako je određena životna iskra oduvijek bila prisutna. Uvijek sam bila snažna, odlučna, puna života i unutarnjeg poriva da idem naprijed. Ta vatra, duboka znatiželja i potreba za istinom nikada nisu nestale.

No tada nisam bila utjelovljena na način na koji sam danas.

Bila sam više u glavi nego u tijelu. Često sam sumnjala u sebe, preispitivala svoje odluke i bila vrlo samokritična. Mir koji danas osjećam tada nije bio stabilan — bio je uvjetovan okolnostima, odnosima i vanjskim potvrđivanjem. Nisam u potpunosti vjerovala vlastitom unutarnjem osjećaju i često sam tražila sigurnost izvana.

Ono što se u međuvremenu duboko promijenilo jest moja unutarnja sigurnost.

Danas sam vrlo stabilna u sebi. Znam tko sam i, još važnije, znam što sam sposobna izdržati, stvoriti i voditi. Nakon svega što sam prošla u posljednjih 10–15 godina, imam nepokolebljivo povjerenje u sebe. Vjerujem si bez zadrške. Donosim odluke iz unutarnjeg autoriteta, a ne iz straha, potrebe ili prilagodbe. Svoj život držim iznutra, a ne izvana.

Moje samopouzdanje više ne dolazi iz dokazivanja, nego iz dubokog iskustvenog znanja o sebi. Znam svoje granice, ali i svoju snagu. Znam kada je vrijeme za djelovanje, a kada za povlačenje. I znam da, što god dođe, imam sebe.

Paralelno s tim, u posljednjih 10–15 godina snažno su se razvili i moji duhovni darovi. Ne kao nešto odvojeno od života, već kao prirodan rezultat utjelovljenja, inicijacija i stvarnih iskustava. Moja intuicija je postala jasna, stabilna i prizemljena. Naučila sam joj vjerovati i djelovati iz nje, bez potrebe za potvrdom. Danas su moji darovi integrirani u tijelo, u glas, u prisutnost — nisu teorija, nego živo iskustvo.

Promijenio se i moj odnos prema životu i odnosima. Nekada su odnosi često bili mjesto nesigurnosti, prilagodbe i unutarnjeg konflikta. Danas ih promatram iz mjesta jasnoće, granica i istine. Ne ulazim u odnose da bih bila viđena ili potvrđena — ulazim samo ondje gdje mogu biti potpuno svoja.

Iz perspektive utjelovljenja i energetike danas jasno vidim da prava transformacija nije bila “postati bolja verzija sebe”, nego vratiti se sebi. Integrirati tijelo, emocije, energiju i svijest u jedno stabilno, mirno i snažno unutarnje mjesto.

Postoje dijelovi mene koji su oduvijek bili tu — snaga, životnost, dubina — ali način na koji ih danas živim potpuno je drugačiji. Danas ih živim iz sigurnosti, iz povjerenja i iz unutarnjeg autoriteta. Bez borbe. Bez sumnje. Iz istine.

Dijete si s Balkana koje je cijeli život provelo živeći vani. Kako je Balkan utjecao na tebe iako nisi bila na njegovom tlu?

Iako sam odrasla u Njemačkoj, a moji su roditelji tamo vodili restoran, u našem domu Balkan je bio stalno prisutan. Devedeset posto naših stvari — hrane, namirnica, okusa, glazbe, običaja i načina na koji smo dočekivali ljude — dolazilo je s Balkana. Govorila sam naš jezik, pohađala tadašnju jugoslavensku školu i bila odgajana u vrijednostima koje se ne uče iz teorije, nego se prenose kroz obitelj i zajednicu.

Istovremeno, život i odrastanje u Njemačkoj dali su mi jedan širi, međunarodni mindset: drugačiji način razmišljanja, perspektivu, jasnoću u komunikaciji, samostalnost i sposobnost da se krećem kroz različite kulture i sustave. To ne znači da Balkan nema strukturu — naprotiv. Balkanske vrijednosti često imaju vrlo jasna pravila, ritam i red, samo su izražene drugačije: kroz odnose, čast, odgovornost, obitelj i zajednicu.

Ono što nosim iz Balkana ide dublje od mjesta — to je srce, duša i vatra.

S Balkana nosim nevjerojatnu otpornost i onu posebnu snagu koja nije hladna, nego topla — snagu koja zna izdržati, ali i ostati čovjek. Nosim strast, direktnost, emocionalnu iskrenost i duboku povezanost s ljudima. Nosim ljubav prema obitelji, osjećaj pripadnosti i prirodnu brigu za zajednicu.

Posebno snažno u meni živi i balkanska kultura gostoprimstva — ona naša, gdje gost nije “usput”, nego važan. Da ima svega, da se osoba osjeća dobrodošlo, da je nahranjena i zbrinuta — ne iz forme, nego iz srca. Ta velikodušnost i topli način davanja, gdje se dijeli i kad nije savršeno vrijeme, ostali su duboko utkane u mene.

Danas, bez obzira gdje živim i koliko sam internacionalna, te vrijednosti su i dalje moje. One su temelj mog karaktera: toplina, lojalnost, srčanost, snaga, ponos, osjećaj za ljude i sposobnost da stvorim osjećaj doma — gdje god bila.

Balkan mi je dao korijen i vatru. Njemačka i život u inozemstvu dali su mi širinu, perspektivu i međunarodni način kretanja kroz svijet. U toj kombinaciji nastala sam ja.

Sada živiš u Dubai-u. Koliko je istinita priča o tome da su žene tamo diskriminirane? Reci nam iz prve ruke kako je živjeti kao plava, privlačna žena u tom gradu.

Priča o tome da su žene u Dubaiju diskriminirane uglavnom dolazi od ljudi koji ovdje nikada nisu živjeli ili koji Dubai promatraju isključivo kroz stereotipe o muslimanskim i arapskim zemljama.

Moje iskustvo je potpuno suprotno.

Dubai je jedan od rijetkih gradova na svijetu gdje se žena, i to vrlo vidljivo, štiti i privilegira u svakodnevnom životu. U državnim institucijama postoje posebne linije za žene — dolaziš prije, usluga je brža, komunikacija je izrazito pristojna i profesionalna. To nije iznimka, nego standard. Kao žena se osjećaš poštovano i zbrinuto.

Važno je razumjeti i kontekst: Dubai je muslimansko-arapska zemlja, ali većinu stanovništva čine strani državljani iz cijelog svijeta. To stvara vrlo specifičnu dinamiku — spoj tradicije i izrazito međunarodnog, modernog načina života.

Kao plava, privlačna žena, nikada nisam imala osjećaj da se moram “smanjiti”, sakriti ili prilagoditi. Upravo suprotno. Ženstvenost se ovdje ne doživljava kao slabost, nego kao snaga. U poslovnom svijetu žene su često vidljivije, brže primijećene i imaju lakši pristup prilikama nego u mnogim zapadnim zemljama.

U Europi se često još uvijek njeguje ideja da žena mora biti “jednostavna”, neutralna, gotovo nevidljiva da bi bila shvaćena ozbiljno. U Dubaiju je dinamika drugačija: ako si žena, ako znaš tko si i nosiš se s integritetom, vrata se vrlo lako otvaraju — u karijeri, biznisu i društvenom životu.

Kada sam se tek preselila u Dubai, bila sam iznenađena i noćnim životom. Bio je otvoreniji, slobodniji i senzualniji nego što sam to doživjela u mnogim europskim gradovima. Žene se kreću samouvjereno, slobodno, bez srama. Nitko te ne prisiljava na išta, ali imaš prostor da budeš svoja — ako to želiš.

Ono što je meni osobno vrlo važno: nikada nisam imala osjećaj da moram koristiti svoju ženstvenost na način koji mi ne odgovara. Ali ako žena želi igrati s tom energijom — s elegancijom, senzualnošću, prisutnošću — ovdje to može raditi prirodno i bez osude. To u mnogim zapadnim zemljama još uvijek nije slučaj.

Naravno, kao i svugdje u svijetu, postoje ljudi s lošim namjerama. Ali to nije specifično za Dubai. Razlika je u tome što je ovdje sigurnost izuzetno visoka, granice su jasne i sustav funkcionira.

Za mene je Dubai grad u kojem žena može biti ambiciozna, ženstvena, vidljiva i slobodna — istovremeno. I to je nešto što osobno jako cijenim.

Kako bi opisala svoju transformaciju koju ti je ples donio i koliko misliš da je ples bitan faktor za svaku ženu kao neka vrsta portala za iscjeljenje?

Ples je bio jedan od mojih prvih portala transformacije. Počela sam plesati vrlo rano – s 13 godina ušla sam u svijet sportskog plesa, točnije ballrooma. I ballroom me nije naučio samo disciplini tijela, držanju, eleganciji pokreta i načinu kako hodam i nosim se – naučio me nečemu puno dubljem: dinamici muške i ženske energije.

Vrlo rano sam primijetila da, kada imam plesnog partnera koji je preslab u vodstvu, ja automatski preuzimam kontrolu. A to nije poanta. Kao snažna žena, mogla sam se u potpunosti opustiti i izraziti svoju divlju, senzualnu, razigranu žensku energiju samo uz muškarca koji je znao držati strukturu, okvir i vodstvo. I to se kasnije potpuno preslikalo na moje odnose s muškarcima u životu.

Kasnije sam nastavila plesati hip-hop, house, reggaeton i reggae, i tu se dogodio jedan potpuno novi nivo slobode. To je bio trenutak kada nisam samo osjećala svoju vatru – ja sam je živjela, izražavala kroz cijelo tijelo. Bilo je nevjerojatno snažno.

U tom periodu sam plesala i profesionalno – nastupala sam za izvođače, radila kao background dancer, sudjelovala u TV emisijama, projektima i nastupima. I upravo mi je to iskustvo dalo još dublje razumijevanje tijela, prisutnosti, energije i magnetizma koji žena nosi kada je u kontaktu sa sobom.

Ples ima duboko iscjeljujući učinak. Iskreno, ne mogu ni izbrojati koliko me je puta ples spasio – u trenucima slomljenog srca, tuge, padova, životnih izazova. Ples me vraćao sebi. Regulirao je moje emocije, vraćao mi samopouzdanje i podsjećao me koja sam ja žena.

Kroz pokret sam ponovno uspostavljala odnos sa svojim tijelom. I to ima ogroman utjecaj – jer način na koji žena izražava svoje tijelo u plesu vrlo je sličan načinu na koji se izražava u intimnosti. Tijelo ne laže.

Sjećam se godina kada sam podučavala twerk – koliko su mi muškarci dolazili zahvaliti jer su se njihove supruge kroz ples ponovno povezale sa svojim tijelom, podigle samopouzdanje, a time se transformirao i njihov intimni odnos, ali i cijela dinamika veze.

Također, na međunarodnim plesnim natjecanjima vidjela sam žene različitih tjelesnih građenja – žene koje možda ne odgovaraju klasičnim europskim idealima mršavosti – ali koje su bile nevjerojatno samopouzdane, magnetične, senzualne i svjesne sebe. To mi je bilo izuzetno inspirativno, posebno dolazeći iz kulture gdje se često forsira samo jedan tip tijela.

Zato uvijek kažem: ples je izuzetno važan za svaku ženu. Ne mora biti profesionalan. Ovo nije o koreografiji ni tehnici. Radi se o odnosu s vlastitim tijelom.

Nije slučajno da se gotovo svi ženski, arhetipski plesovi vrte oko kukova. U kukovima pohranjujemo traumu. Zato plesovi poput hula plesa, trbušnog plesa, twerka, latino plesova – svi oni pokreću kukove. Da bismo otpustile staro. Da bismo se vratile svojoj životnoj energiji. Da bismo ponovno osjetile senzualnost, snagu i kreativnu silu žene.

Za mene je ples bio – i ostao – portal iscjeljenja, oslobađanja i povratka sebi.

Što te osobno privuklo upravo energetskom radu i radu s tijelom (somatic)?Ono što me osobno privuklo energetskom radu i radu s tijelom, somatici, nije bila neka odluka iz glave. Bio je to poziv iznutra. Iz tijela. Iz iskustva života.

Ja sam oduvijek bila izrazito senzitivna, intuitivna, duboko povezana s energijom – iako to godinama nisam znala imenovati. Kao djevojčica, kao žena, uvijek sam osjećala više. I u odnosima. I u prostoru. I u ljudima. I u vlastitom tijelu. Tijelo mi je uvijek govorilo istinu – čak i onda kada sam ja pokušavala racionalizirati, izdržati ili se prilagoditi.

Kroz ples, kroz pokret, kroz životne izazove, postalo mi je jasno da tijelo pamti sve. Svaku emociju koju nismo smjele izraziti. Svaki šok. Svaki prekid. Svako razočaranje. Svaki put kada smo morale biti jake umjesto mekane. Kada smo morale preživjeti umjesto osjećati.

U jednom trenutku shvatila sam da sve ono što sam tražila kroz razgovor, razumijevanje, analizu – nije bilo dovoljno. Jer istinske promjene se nisu događale u glavi. Događale su se tek onda kada sam ušla u tijelo. Kada sam se spustila ispod riječi. I kada sam prestala pokušavati “popraviti” sebe.

Energetski rad i somatika su mi dali nešto što mi nijedan drugi pristup nije dao: povratak sebi bez nasilja nad sobom. Bez forsiranja. Bez dokazivanja. Bez potrebe da budem “više”, “bolja” ili “duhovnija”.

Privuklo me to što ovaj rad ne traži da postaneš netko drugi. Traži samo da otpustiš ono što nisi.

Kroz rad s tijelom sam vidjela koliko su žene odvojene od svoje životne sile. Koliko su naučene da funkcioniraju, a ne da osjećaju. Da budu snažne, ali ne i senzualne. Da budu uspješne, ali ne i povezane sa sobom. I duboko sam znala – ovo nije greška žene. Ovo je kolektivna rana.

Energetski i somatski rad su me naučili da iscjeljenje ne mora boljeti. Da se trauma ne mora ponovno proživljavati da bi se otpustila. Da sigurnost u tijelu mijenja sve – odnose, novac, granice, izbor muškaraca, način na koji žena zauzima prostor u svijetu.

I danas, kada radim sa ženama, ne radim s njihovim pričama – radim s njihovim tijelom, njihovom energijom, njihovim živčanim sustavom. Jer kada se tijelo osjeti sigurno, žena se sjeti tko je. Bez napora. Bez borbe.

Energetski rad me privukao jer je istinit. Rad s tijelom jer je nepogrešiv.

A zajedno – oni nas vraćaju kući.

Kako bi objasnila nekome tko ne zna što znači “embodiment” i “energetic work”?

Kada netko nema nikakvu predodžbu o tome što su embodiment i energetski rad, ja to obično objasnim vrlo jednostavno:

Embodiment (utjelovljenje) znači da prestaneš živjeti samo u glavi i počneš živjeti u tijelu.

Znači da ono što znaš, osjećaš i govoriš – zaista i živiš.

Većina ljudi danas je odvojena od tijela. Funkcioniramo, analiziramo, razmišljamo, planiramo… ali ne osjećamo stvarno. Tijelo je često samo “vozilo” koje nosimo sa sobom, umjesto mjesta u kojem živimo. A tijelo je zapravo naš najinteligentniji sustav.

Energetski rad ide korak dublje. On se ne bavi samo onim što nam se dogodilo, nego kako je to ostalo pohranjeno u tijelu i u našem energetskom sustavu. Jer svako iskustvo – stres, trauma, gubitak, strah, ali i radost – ostavlja trag. Ako se ne integrira, taj trag kasnije upravlja našim reakcijama, odnosima, izborima, pa čak i zdravljem.

Embodiment i energetski rad nisu o “popravljanju” osobe. Nisu ni o pozitivnom razmišljanju. Nisu ni o tome da budeš stalno mirna, zen ili sretna.

Radi se o tome da tijelo ponovno postane sigurno mjesto.

Kada se žena spusti u tijelo, događa se nešto vrlo konkretno:

– živčani sustav se smiruje

– emocije se reguliraju

– granice postaju jasne

– samopouzdanje dolazi prirodno

– i žena počinje donositi odluke koje su u skladu s njom, a ne iz straha

Embodiment znači da tvoja snaga više nije napetost. Tvoja mekoća više nije slabost. A tvoja intuicija više nije nešto što ignoriraš.

Energetski rad pomaže otpustiti ono što tijelo više ne mora nositi – stare obrasce, tuđe emocije, naslijeđene strahove, zamrznute reakcije. I kada se to otpusti, ne moraš “učiti” kako biti svoja. Sjetiš se.

Zato kažem da ovo nije ezoterija. Ovo je vrlo praktičan, utjelovljen rad koji se vidi u svakodnevnom životu: u odnosima koje biraš, u načinu na koji se krećeš kroz svijet, u tome koliko si prisutna u svom tijelu, u svojoj ženskoj energiji, u svojoj istini.

Embodiment i energetski rad su, za mene, povratak kući. U tijelo. U istinu. U sebe.

U čemu se razlikuje tvoj pristup od klasičnog coaching-a ili terapije?

Razlika između mog rada i klasičnog coachinga ili terapije nije u tome da je jedno “bolje”, a drugo “lošije”. Radi se o različitoj razini na kojoj se promjena događa.

Klasični coaching i terapija u većini slučajeva rade kroz razgovor, analizu, razumijevanje i kognitivne uvide. I to je izuzetno važno. Mnogim ljudima je to prvi korak – razumjeti priču, obrazac, prošlost, dinamiku odnosa. No ono što sam kroz vlastito iskustvo i kroz rad sa stotinama žena vidjela jest da razumijevanje ne znači nužno promjenu.

Mnoge žene znaju zašto im se nešto događa. Znaju odakle dolazi trauma. Znaju koji je obrazac u odnosima, s novcem, s vlastitom vrijednošću. Ali se i dalje iznova nalaze u istim situacijama. Zašto? Zato što se obrazac nije zadržao u glavi – nego u tijelu, u energetskom sustavu i u polju osobe.

Moj rad ne počinje pitanjem “što ti se dogodilo?”, nego pitanjem: “Kako tvoje tijelo danas nosi to iskustvo?”

Ja ne radim samo s pričom, nego s onim što je ispod priče – sa živčanim sustavom, s energetskim zapisima, s nesvjesnim reakcijama koje se aktiviraju prije nego što osoba uopće stigne razmisliti.

Ono što moj rad čini drugačijim jest to što je utjelovljen. Ne učim žene kako da budu snažne – pomažem im da prestanu biti u obrani. Ne učim ih samopouzdanju – nego stvaram uvjete u kojima se samopouzdanje prirodno pojavi jer se tijelo osjeća sigurno.

Također, moj rad ne slijedi unaprijed zadane protokole. Ja radim u realnom vremenu s onim što je prisutno u tijelu, u energetskom polju i u širem morfogenetskom polju osobe. To znači da dvije sesije nikada nisu iste. Jer dvije žene nikada ne nose isti zapis – ni u tijelu, ni u polju.

Kao netko tko radi s energijom, ali i duboko razumije tijelo, moj pristup ne razdvaja psihologiju, somatiku, emocije i duhovnost. Sve je povezano. I promjena se događa tek kada se svi ti slojevi susretnu – u tijelu, u energiji i u polju – a ne samo u razumijevanju.

Još jedna ključna razlika je u tome što moj rad ne djeluje samo na osobnoj razini, nego i na razini energetskog grida i morfogenetskog polja. Kada se nešto otpusti i integrira u tijelu, mijenja se i informacija koju osoba emitira u svoje polje – a time i način na koji se odnosi, situacije i prilike “slažu” oko nje.

Zato moj rad ne drži žene u procesu godinama. Moj fokus nije “raditi na sebi” beskonačno, nego zatvoriti cikluse – u tijelu, u polju i u gridu. Kada se promjena dogodi na toj razini, stari obrasci se više nemaju gdje zakačiti. Ne moraš stalno ponovno pričati istu priču.

I možda najvažnije: ja ne “radim” s ljudima na način da im govorim tko su ili što trebaju postati. Moj rad je podsjećanje. Aktivacija. Vraćanje autoriteta ženi nad vlastitim tijelom, energijom, granicama i izborima.

Zato žene često kažu da nakon mog rada ne osjećaju samo olakšanje – nego jasnoću, stabilnost i unutarnju uspravnost. Ne zato što su naučile nešto novo, nego zato što su se ponovno uskladile – u tijelu, u energetskom polju i u vlastitom zapisu.

U tom smislu, moj rad nije klasični coaching. Niti klasična terapija.

To je utjelovljeni, energetski rad koji djeluje na tijelo, energetisko polje i grid – i donosi stvarnu promjenu tamo gdje se život zaista događa.

Kakve vrste transformacija najčešće žene doživljavaju kroz tvoje programe?

Transformacije koje žene najčešće doživljavaju kroz moj rad nisu površinske promjene. To nisu “bolji mindset”, afirmacije ili kratkotrajni osjećaj olakšanja. Ono što se događa je duboka promjena identiteta na razini tijela, energije i polja.

Prva i najvažnija transformacija je da se žena vraća u svoje tijelo i prestaje živjeti u konstantnom unutarnjem pritisku.

Žene s kojima radim često dolaze jake, sposobne, inteligentne – ali iscrpljene. Funkcioniraju, nose, drže sve pod kontrolom. Nakon rada sa mnom, njihova snaga više ne dolazi iz napetosti, nego iz unutarnje stabilnosti. Tijelo se smiruje. Živčani sustav se regulira. I odjednom više ne moraju “držati sve” da bi bile sigurne.

Druga velika transformacija događa se u odnosima.

Žene prestaju privlačiti emocionalno nedostupne, nestabilne ili “gotovo” muškarce. Ne zato što su naučile nove strategije, nego zato što se njihovo polje promijenilo. Granice postaju jasne bez objašnjavanja. Privlačnost prestaje biti borba. Odnosi postaju mirniji, istinitiji, odrasliji.

Treća ključna promjena je odnos prema vlastitoj vrijednosti i novcu.

Žene prestaju davati previše, raditi previše, dokazivati se. Počinju zauzimati prostor bez krivnje. Njihova cijena više nije pitanje – jer dolazi iz utjelovljene vrijednosti, ne iz ega. I vrlo često, s tim dolazi i konkretna promjena u financijama, poslovnim odlukama i obilju.

Ono što žene najčešće kažu jest da se više ne osjećaju “razbacano”.

Njihova energija se skuplja.

Njihova prisutnost se produbljuje.

Njihova intuicija postaje jasna i pouzdana.

Na razini energetskog polja i grida, događa se nešto ključno:

zatvaraju se stari ciklusi. Obrasci koji su se godinama ponavljali jednostavno više nemaju gdje “uhvatiti”. Žena više ne privlači isto iskustvo u drugom obliku. Timeline se stvarno mijenja.

I možda najvažnija transformacija od svih: žena prestaje tražiti sebe.

Ne pita se više: što još trebam iscijeliti, popraviti, razumjeti? Počinje živjeti iz unutarnje uspravnosti i jasnoće. Zna što je njeno. Zna što nije. I djeluje iz tog mjesta.

Zato moj rad nije za žene koje žele “raditi na sebi”. On je za žene koje su spremne sjetiti se tko su – u tijelu, u energiji i u svom polju. I kada se to dogodi, život ih počne sretati drugačije.

Kako kombiniraš elemente kao što su Womb Practices, nervous system recalibration i energetske transmisije u svom radu? Možeš malo opisati svaki od njih?

U mom radu ništa ne postoji odvojeno. Rad s maternicom, regulacija živčanog sustava i energetske transmisije nisu tri različite metode – oni su tri sloja iste promjene, koji zajedno stvaraju dubok i trajan pomak.

Rad s maternicom (womb practices) je temelj. Maternica nije samo fizički organ – ona je informacijski i energetski centar žene. U njoj se ne pohranjuju samo naša osobna iskustva, nego i zapisi ženske predačke linije – iskustva naših majki, baka i žena prije njih.

Kroz generacije, žene su nosile potisnute emocije, strahove, neizgovorene tuge, traume vezane uz odnose, majčinstvo, gubitke, seksualnost i vlastitu vrijednost. Taj se zapis prenosi dalje – ne kao kazna, nego kao nedovršena informacija koja traži integraciju.

Zato se mnoge žene danas bore s osjećajima koji ne odgovaraju njihovom životu:

– strah od napuštanja bez jasnog razloga

– teškoće u odnosima

– osjećaj krivnje kada biraju sebe

– napetost u tijelu bez “logičnog” objašnjenja

Rad s maternicom omogućuje ženi da razlikuje što je njezino, a što pripada lozi. Kada se ta razlika dogodi, tijelo se opušta, a žena prestaje nositi teret koji nikada nije bio njezin. Tada se ponovno povezuje sa svojom životnom silom, intuicijom i unutarnjom istinom – i odluke više ne dolaze iz naslijeđenog straha, nego iz dubokog osjećaja ovo je ispravno za mene.

Regulacija živčanog sustava osigurava da se ta promjena može zadržati.

Bez smirenog živčanog sustava, tijelo se stalno vraća u stare reakcije – borbu, bijeg, zamrzavanje. Zato žene često “znaju” što žele, ali ne mogu to živjeti.

Kada se živčani sustav rekalibrira, tijelo prestaje reagirati iz prošlosti – osobne ili predačke. Žena postaje prisutna, stabilna i sposobna donositi odluke bez panike, bez žurbe i bez samosabotaže.

Energetske transmisije djeluju na razini polja.

One ne rade kroz razumijevanje, nego kroz direktnu promjenu informacije u energetskom i morfogenetskom polju žene. To je sloj u kojem se razrješavaju duboki obrasci koji su često kolektivni ili ancestralni, i koje nije moguće “razgovarati” ili analizirati.

Kada se polje promijeni, mijenja se i ono što žena emitira – a time i ono što joj dolazi u život: odnosi, prilike, dinamike, sinkroniciteti.

Snaga mog rada je u tome što se ništa ne radi izolirano. Tijelo se osjeća sigurno. Maternica se razrješava i vraća u svoju izvornu inteligenciju. Ancestralni zapis se rasterećuje. Polje se reorganizira. Zato promjena nije mentalna. Nije privremena. I ne traži stalni “rad na sebi”.

Žene nakon ovog rada ne razmišljaju više što trebam učiniti – one znaju kako se nešto osjeća u tijelu. I iz tog mjesta donose odluke. O muškarcima. O poslu. O novcu. O granicama. O životu.

To je razlog zašto se mijenja stanje bića. I zato se mijenja svijest. Ne zato što žena postaje netko drugi – nego zato što se vrati sebi u cijelosti, ali i oslobođena tereta prošlih generacija.

Koja je tvoja poruka ženama koje danas traže sebe, ali se osjećaju izgubljeno ili blokirano? Što bi im prvo preporučila da rade? Odu na neki ples ili?

Ako se danas osjećaš izgubljeno, blokirano ili kao da si “zapela”, moja poruka ti je ovo:

nisi pokvarena i ne kasniš. Ono što osjećaš vrlo često nije osobna greška, nego znak da si predugo živjela iz glave, iz prilagodbe i iz preživljavanja.

I prvo što želim reći – nemoj pokušavati “pronaći sebe”. Jer ti nisi nestala. Samo si se odvojila od tijela.

Evo što bih svakoj ženi preporučila kao prve, konkretne korake:

1. Vrati se u tijelo – ali bez pritiska.

To može biti ples, ali ne mora. Može biti hodanje bez slušalica, lagano istezanje, disanje, ležanje na podu i osjećanje tijela. Poanta nije “raditi nešto ispravno”, nego ponovno osjetiti sebe. Svakodnevno, makar 10 minuta.

2. Prestani tražiti odgovore izvan sebe.

Ako stalno gledaš videe, čitaš savjete, pitaš druge – tvoj sustav ostaje u vanjskoj orijentaciji. Umjesto toga, počni pitati tijelo: kako se ovo osjeća za mene? To je početak povratka intuicije.

3. Reguliraj živčani sustav prije velikih odluka.

Ako si stalno u panici, zbunjenosti ili zamoru, nije vrijeme za velike odluke. Prvo stvori osjećaj sigurnosti u tijelu – kroz ritam, san, hranjenje, usporavanje. Iz reguliranog stanja dolazi jasnoća.

4. Otpusti ideju da moraš odmah znati “što dalje”.

Žene često osjećaju blokadu jer misle da moraju imati cijelu sliku. Ne moraš. Dovoljno je da znaš sljedeći mali istinit korak. Tijelo uvijek zna koji je to.

5. Biraj prakse koje te spajaju, a ne one koje te popravljaju.

Ako te nešto ostavlja iscrpljenom, u krivnji ili s osjećajem da nisi dovoljno dobra – to nije tvoj put. Pravi rad stvara više prisutnosti, ne više napora.

I tek onda – da, pleši. Kreći se. Pjevaj. Piši. Stvaraj. Ali ne da bi “postala netko”, nego da bi dozvolila sebi da budeš ono što već jesi.

Iz tog mjesta, život se počinje slagati drugačije. Odluke postaju jasnije. Smjer se počinje osjećati u tijelu prije nego u glavi.

I zapamti:ne traži sebe u još jednoj metodi. Pronaći ćeš se u povratku u vlastito tijelo i u istinu koju već nosiš.

Koja je tvoja formula ovako mladolikog izgleda? Ako govorimo o mom mladolikom izgledu, za mene tu ne postoji jedna tajna ili “formula” u klasičnom smislu.

Radi se o cjelovitom well-beingu – o načinu na koji živim, kako se odnosim prema sebi i kako njegujem svoje tijelo, energiju i živčani sustav.

Prva i najvažnija stvar je unutarnji rad.

Duboko vjerujem – i to vidim iznova, i na sebi i na ženama s kojima radim – da se prava rejuvenacija događa iznutra. Kada se tijelo osjeća sigurno, kada se živčani sustav regulira, kada se otpuste kronični stres, potisnute emocije i dugogodišnja napetost, tijelo doslovno ulazi u drugačije stanje. Stanice se obnavljaju drugačije. Energija se mijenja. I to se vidi izvana.

To nije ezoterija – to je stanje bića. Žena koja više ne živi u stalnoj unutarnjoj borbi izgleda drugačije. Zrači drugačije.

Naravno, jednako sam svjesna i fizičkog aspekta brige o sebi.

Vodim računa o prehrani, suplementima, kretanju i sportu. Ne iz kazne prema tijelu, nego iz poštovanja. Tijelo je moj dom – i tako se prema njemu odnosim.

Također, otvoreno govorim o njezi kože i estetskim tretmanima. Radim tretmane poput biorevitalizacije i drugih metoda koje podržavaju zdravlje i kvalitetu kože. Ne vidim to kao “varanje prirode”, nego kao suradnju s njom. Ako imamo alate koji podržavaju vitalnost – zašto ih ne koristiti svjesno?

I da, tu je i genetika. Bila bih neiskrena kada bih rekla da nema utjecaja. Imam dobre gene. Ali genetika može nositi samo do određene točke. Ako je tijelo godinama u stresu, iscrpljenosti i unutarnjem konfliktu – genetika to ne može nadoknaditi.

Zato bih rekla ovako:

genetika daje osnovu, njega tijela daje podršku, ali unutarnji rad daje sjaj, vitalnost i dugoročnu mladolikost.

Za mene mladolik izgled nije cilj. On je nusprodukt života u kojem sam u kontaktu sa sobom. I to je ono što se, na kraju, uvijek vidi na licu žene.

Gdje te naše čitateljice mogu pronaći?

Mogu me pronaći na: Instagramu: anita__milovac; Youtube-u: Anita Milovac; Spotify: The Embodied Era (Podcast) ili website: anitamilovac.org

Hvala ti Anita na ovom inspirativnom razgovoru!

Tekst: Martina Komerički

🎙️Podcast epizodu u kojoj o senzualnosti, ženskoj energiji i utjelovljenju žene pričam potpuno otvoreno s Anitom pogledajte 👇🏻