Draga Beti, hvala ti što si nam došla u goste. Ti si jedna od voditeljica ThetaHealing centra i već si dugi niz godina na svom duhovnom putu. Ali ajmo se malo vratiti na početak. Kako bi opisala svoje odrastanje na otoku Lopudu i na koji je način to iskustvo oblikovalo tvoj životni put?
Odrastanje na Lopudu doživljavam kao zaista zanimljiv, gotovo egzotičan izbor duše. Otok sa svega stotinjak stanovnika, bez automobila, osam godina školovanja u razredu s još samo jednim djetetom, koje mi je ujedno i rođak, vrt pun domaćeg voća i povrća, koze i kokice oko kuće, savršena priroda i najmanje pola godine provedene u moru. To je danas slika raja, ali kao dijete nisam to tako doživljavala.
Koliko god danas, kao odrasla žena, samo gledam kako ću pobjeći na Lopud, na sunce, more i miris cvjetova naranče i limuna koji ispuni cijeli otok u ovo vrijeme proljeća, toliko sam tada sanjala samo jedno — otići negdje “gdje ima ljudi”. Moj način da se kao dijete nosim s tim bio je da bježim u neke duhovne dimenzije ili u zamišljenu budućnost u kojoj živim negdje gdje se stalno nešto događa, gdje je sve stalno puno sadržaja.
I zapravo sam si upravo to kasnije i manifestirala. Danas, zajedno sa svojom kolegicom Nadom, vodim duhovni centar u Zagrebu, Rijeci i online, stalno sam okružena ljudima i zaista mi nikada nije dosadno. Zanimljivo je kako ono što u jednom trenutku doživimo kao ograničenje ili čak traumu, kasnije može postati dio našeg najvećeg dara. Danas iskreno uživam biti ovdje i sada — i sama, i u tišini, i čak kad mi je dosadno.
Ono što mi je Lopud duboko ugradio u biće jest osjećaj sigurnosti, bez obzira na rat i sve što se događalo u to vrijeme ranog djetinjstva. Svi mi imamo svoj sustav za preživljavanje, više ili manje aktivan, a moj se na Lopudu uvijek osjeća kao kod kuće. Jedan moj prijatelj Nikolas to mi je nedavno predivno sažeo: “Moj i tvoj najgori životni scenarij je da se vratiš na Lopud. A kad ti je to najgori scenarij, onda ti se zapravo ništa loše u životu ne može dogoditi.” I stvarno — ima nešto vrlo istinito i oslobađajuće u tome.
Što se dogodilo u tvom životu u trenutku kad si „dotaknula emocionalno dno“ i što te je tada pokrenulo prema ThetaHealingu?
Voljela bih reći da sam jedna od onih prosvijetljenih duša koje na put samospoznaje i samoiscjeljenja krenu iz čiste znatiželje. Danas upoznajem puno takvih prekrasnih duša, najčešće u nekim ranim dvadesetima, i to mi je zaista divno vidjeti.
Ali ja, nažalost, nisam bila jedna od njih. Ja sam više onaj klasičan primjer žene koja je godinama odlazila sve dalje od sebe, a da to gotovo uopće nije primjećivala — dok nije došla do točke pucanja. Kod mene se to počelo pokazivati kroz bolesti, toksične odnose i financijske probleme. Moglo bi se reći da mi je trebao jedan dobar životni šamar da osvijestim što sam sama sebi radila, dok sam istovremeno pokušavala održati sliku sebe kao moćne, snažne, super-sposobne i uspješne žene. A iznutra sam osjećala prazninu, bol i duboko nezadovoljstvo.
Blagoslovljena sam prijateljstvom s jednom divnom ženom Daliom, koja me zaista vidjela — ne moju fasadu, nego mene. I nije “pala” na moje žalopojke, jadikovke ni ulogu žrtve, nego me jednostavno usmjerila na ThetaHealing tretman. Taj prvi tretman i danas pamtim kao jedan od najvažnijih i naj prijelomnijih događaja u svom životu. Nakon njega nešto se u meni nepovratno pomaknulo. Više zbilja nije bilo isto.
To, naravno, ne znači da sam sve svoje traume, podsvjesna vjerovanja i ograničenja iscijelila jednim tretmanom. Ne umišljam si da sam ih sve izbrisala ni s tisućama nakon toga. Ali dobila sam nešto beskrajno važno — dubok uvid u sebe, u svoju dušu, i prvi put sam se zaista počela slušati. A za mene je to bio prvi korak nakon kojeg više nema povratka. Od tada možeš samo ići naprijed — i sve dublje u susret sebi. I taj put, po mom osjećaju, vrijedi svake sekunde i svakog daha. Jer si svakim danom sve više svoja i sve ispunjenija. Kako je moja prijateljica Andrea nedavno rekla – danas se glasnije i iskrenije smijem. Tako se i ja osjećam.
Možeš li objasniti kako si iz svoje karijere u marketingu i konzultantskom sektoru došla do rada kao učiteljica i praktičarka ThetaHealing tehnike?
Iz marketinga i konzultantskog sektora otišla sam u trenutku kada sam vrlo jasno vidjela svoju budućnost i shvatila da mi se uopće ne sviđa. Nisam imala nikakav veliki plan ni strategiju. Samo sam, s 27 godina, sjela na bicikl sa svojim tadašnjim partnerom i krenula na putovanje po hrvatskim otocima, s pomalo naivnom, ali iskrenom željom da “pronađem sebe”. Iskreno, mojim roditeljima je to bilo toliko neuobičajeno za mene da su ozbiljno pomislili da sam se počela drogirati.
Na tom svom putu “pronalaženja sebe” dogodilo se svašta: otvorila sam dječju igraonicu u Zagrebu pa u Dubrovniku, zatrudnjela, rodila, otišla od oca svog djeteta, pokrenula web agenciju s četiri prijateljice — koja, usput rečeno, i danas postoji, samo ju više ne vodim ja. Tako da moj put nipošto nije bio pravocrtan. Nisam sjela ispod masline, doživjela prosvjetljenje i jasno vidjela da je svrha moje duše pomagati ljudima da se iscjeljuju. To bi, doduše, bilo stvarno sjajno.
Zapravo sam na Osnovni ThetaHealing tečaj otišla vrlo pragmatično. Tretmani su mi pomagali, ali su mi tada bili “skupi”, pa sam zaključila da mi je financijski isplativije naučiti tehniku i početi pomagati samoj sebi. Ispostavilo se da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu. Nakon toga su se vrata počela sama otvarati, a moje je bilo samo da na njih odgovorim s “da”.
Kad je nešto doista dio našeg božanskog tempiranja, imam osjećaj da se cijeli svemir uroti kako bi se stvari posložile. Ako sam išta kroz taj proces naučila, onda je to da ono što je za nas istinski naše ne mora biti preteško, prenaporno ni beskrajno iscrpljujuće. Ja sam odgojena u duhu “stisni zube i guraj naprijed”, pa mi je upravo ta lekcija bila jedna od najvrjednijih — shvatiti da ne mora sve što vrijedi boljeti.
Što ti je najvažnije u radu s klijentima — bilo u tretmanima, tečajevima ili online — i zašto?
Najvažnije mi je da se ljudi u radu sa mnom osjećaju sigurno, podržano i poštovano. Vjerujem da nema ničeg moćnijeg od istinskog suosjećanja i ljubaznosti. Sama činjenica da je netko uz vas na način da vas zaista vidi, čuje, razumije i želi vam pomoći, po meni je već duboko iscjeljujuće iskustvo. To ulazi u naše pore, u naše stanice, u našu dušu. Za neke od nas takvo iskustvo uopće nije bilo poznato, jer je ljubav koju smo kroz život upoznavali često bila uvjetovana.
U Theta Healingu radimo s energijom bezuvjetne ljubavi, i po mom osjećaju posao učitelja ili praktičara nije da “popravlja” nekoga, nego da bude prisutan u toj energiji i dopusti da se iscjeljenje dogodi. Sve drugo što radimo — rad na ograničavajućim vjerovanjima, oslobađanje potisnutih emocija iz stanica, čišćenje trauma i slični procesi — dolazi tek nakon što se izgradi povjerenje. Za mene je to temelj svega.
Naravno, to ne znači da ja 24 sata dnevno hodam svijetom puna ljubavi i suosjećanja. Itekako znam ući i u ljutnju, i u sebičnost, i biti nimalo ugodna — samo pitajte moje ukućane. Ali što više iscjeljujem sebe i što više radim s ljudima, takve su situacije sve rjeđe. I ono što mi je danas jednako važno jest da se tih dijelova sebe više ne sramim. Učim prihvatiti i njih. Jer vjerujem da i to prihvaćanje ima svoju iscjeljujuću snagu.
Kako bi ThetaHealing objasnila stranci ili nekome tko nikad nije čuo za ovu tehniku?
ThetaHealing je tehnika koja nas u svega tridesetak sekundi povezuje sa Stvoriteljem, Izvorom, Univerzumom, kvantnim poljem, kako god nazivali to mjesto u kojem smo svi jedno i u kojem nestaje iluzija odvojenosti. Kada uđemo u to polje, naš mozak prelazi u pretežno theta moždane valove, po čemu je tehnika i dobila ime.
To je mjesto koje je svima nama, zapravo, već poznato. Dotaknemo ga kada osjetimo dubok mir i blaženstvo promatrajući savršen zalazak sunca, mirišući prekrasan cvijet ili gledajući bebu ili svog ljubimca duboko u oči. To stanje je prirodno, nježno i blisko našem biću. Zato je u njega i lako ući. Ova tehnika nam samo daje jasan putokaz kako da se tamo svjesno vratimo.
Kada smo u tom stanju, ostajemo potpuno svjesni sebe i svega oko sebe, ali istovremeno možemo zaviriti dublje u svoju podsvijest i vidjeti što nas to drži zarobljenima u teškim odnosima, emocijama, životnim situacijama ili bilo kojem izazovu koji trenutno živimo. Tada to možemo na lagan i jednostavan način otpustiti i zamijeniti energijama, programima i osjećajima koji podržavaju našu autentičnost, svrhu, radost življenja i sve ono što istinski želimo stvarati u svom životu.
Za mene je to jedna izuzetno moćna, a istovremeno vrlo nježna i prirodna tehnika.
Koje su najčešće zablude ili predrasude o ThetaHealingu s kojima se susrećeš?
Iskreno, sve rjeđe mi se događa da mi netko dođe s nekom ozbiljnom predrasudom prema ThetaHealingu. Ako baš sada pokušam prizvati nešto što se češće pojavljivalo ranije, rekla bih da je to strah da je ThetaHealing u suprotnosti s kršćanstvom, katoličkim učenjem ili religijom općenito. Znali su mi dolaziti ljudi s bojazni da radimo nešto “protiv Boga i Isusa”, a onda bi, kad bi vidjeli kako zapravo radimo, vrlo brzo osjetili da to nema veze s onim čega su se bojali.
S druge strane, postoje i oni koji misle da je ThetaHealing neka vrsta religije ili da moraš biti vjernik kako bi ga prakticirao. Ni to nije točno. Dovoljno je biti otvoren za mogućnost da postoji nešto više od nas — energija, svijest, vibracija, Izvor — kako god to netko naziva. Meni je zanimljivo da danas i sama fizika sve više potvrđuje da stvarnost nije ni približno toliko jednostavna i materijalna kako smo nekada mislili.
Druga česta predrasuda je očekivanje da će jedan tretman riješiti sve životne probleme i da će praktičar preuzeti odgovornost za nečiji život. Nažalost, ili na sreću, ne ide tako. U ThetaHealingu ne iscjeljujem ja — iscjeljuje Stvoritelj, a moje je da svjedočim procesu. Moj život je u mojim rukama, a vaš je u vašima. Nitko ne može umjesto nas živjeti, osjećati i birati.
Neki se također boje da će se kroz ThetaHealing “odvojiti od tijela”, a zapravo je moje iskustvo sasvim suprotno — ovaj rad nas jako duboko povezuje s tijelom i osjećajima koje smo u njemu pohranili. Samo do tog mjesta dolazimo možda drugačijim putem nego kroz neke druge, više somatske pristupe.
Zanimljivo mi je da mi danas zapravo sve manje “padaju na pamet” ozbiljne stigme. Kada sam sama krenula u ThetaHealing, iskreno sam se bojala da će me svi proglasiti ludom. A danas, kad pogledam unatrag, imam osjećaj da je sve manje drame, a sve više otvorenosti. I to mi je zapravo jako lijepo vidjeti.
Kako primjenjuješ ono što radiš u svom vlastitom svakodnevnom životu i kako to utječe na tvoje odluke i odnose?
ThetaHealing nas uči kako biti iscjelitelji, intuitivci i svjesni kreatori vlastitog života. Taj dio iscjeljivanja koristim svakodnevno na sebi. Kada se nađem u nekoj situaciji i osjetim da me nešto „okida”, umjesto da rješenje odmah tražim izvan sebe, povežem se sa svojim unutarnjim svijetom, pogledam koji je moj neiscijeljeni dio reagirao i radim na njemu. Nekad mi za to treba pet minuta pa nastavim dalje, nekad odvojim sat vremena, a nekad prepoznam da je to tema za dublji rad s drugim praktičarem.
Ako se, primjerice, zalijem vrućom vodom ili izvrnem zglob, odmah ću svjedočiti iscjeljenje. No Theta nije samo iscjeljivanje. Ona nam daje i čitav niz alata kojima razvijamo svoju intuiciju. Tako ću, recimo, kad se probudim intuitivno „očitati” svoj dan, kad putujem osjetiti kakvo će biti vrijeme, ako je moje dijete loše, uz njegovu dozvolu pogledati što se događa u njegovom tijelu, ili kad mi biljka vene, intuitivno provjeriti što joj nedostaje. Meni je to danas potpuno prirodno, toliko da više ni ne razmišljam o tome kao o nečemu posebnom.
A kad je riječ o manifestiranju, to mi je možda i najdraži dio. Obožavam tu igru — vidjeti što ću si danas manifestirati i hoće li se to ostvariti. To mi je beskrajno zabavno. Kad si, primjerice, manifestiram deset eura na cesti, veselim se kao da sam dobila na lutriji. Što, usput rečeno, isto možete manifestirati kroz ThetaHealing.
Možeš li podijeliti primjer trenutka ili promjene kod klijenta koja te posebno inspirirala ili dirnula?
Svaki Osnovni ThetaHealing tečaj za mene je takav trenutak. Kada pogledam ljude koji su samo dva dana ranije došli na tečaj, a već tada blistaju nekim neopisivim sjajem i iskreno se smiju iz duše, to mi je zaista neprocjenjivo.
Naravno, često osoba u tretmanima odmah osjeti promjenu i to me uvijek jako veseli. Često osjetim i ganuće kada se ona nabijena, teška energija s početka tretmana opušta i pretvara u lakoću. No jednako tako, vrlo često se najveće promjene dogode onda kada ih najmanje očekujemo. Nešto nam samo “sjedne” pod tušem, zazvoni telefon za posao na kojem smo ciljano radili tretmane ili stigne rješenje s porezne koje smo manifestirali. I onda mi klijenti ili polaznici pošalju poruku ili me nazovu i kažu: “Beti, nećeš vjerovati što se dogodilo…” Tada doslovno osjetim kako mi srce raste.
Posebno mi je dirljivo pratiti ljude koji dolaze na naše tečajeve i programe u vrlo teškim životnim okolnostima, a onda kroz tjedne, mjesece i godine polako skidaju slojeve svega onoga što nije njihovo autentično. I korak po korak postaju sve više svoji. To mi je zaista nešto posebno — svjedočiti tome kako si ljudi vraćaju dijelove sebe.
Kako balansiraš uloge majke, poduzetnice i učiteljice duhovnih tehnika — što ti pomaže zadržati ravnotežu?
Hm, nekad bolje, nekad lošije. Mislim da je to iskren odgovor. Ono što mi najviše pomaže održati unutarnju ravnotežu jest to što sam velikim dijelom iscijelila svoju potrebu da budem savršena i da sve moram nositi sama. Naravno da se ponekad ti stari, dobro uhodani programi ponovno jave, kao mali podsjetnik, ali danas ih puno brže prepoznam i više ne biram ići tim putem.
Moje najveće blago su ljudi kojima sam okružena — ta predivna zajednica koja me nosi, podržava i podsjeća da ne moram sve sama. U toj međusobnoj povezanosti, podršci i ljubavi nalazi se velik dio moje ravnoteže.
Koju bi poruku poslala ljudima koji se trenutačno bore s osjećajem stagnacije ili „nemogućnosti promjene“?
Ne znam hoće li ovo nekome pomoći, ali mogu reći ono što bih voljela da je netko meni rekao dok sam i sama bila u toj fazi života — dok sam živjela u stalnom osjećaju srama, u uvjerenju da nešto sa mnom nije u redu, dok sam upijala znanja i išla na terapije pokušavajući sebe “popraviti”.
Danas iskreno vjerujem da je to velika zabluda. Svi smo savršeni baš takvi kakvi jesmo. Ne trebamo na sebi ništa popravljati. Sve ove tehnike, sav taj rad na sebi, po mom osjećaju nisu tu da nas pretvore u nešto drugo, nego da nam pomognu da se prisjetimo tko smo zapravo — predivne duše, vrijedne ljubavi, mira i radosti samim svojim postojanjem. Sve što radimo jest da se vraćamo sebi.
Budite nježni prema sebi. Iskreno, mislim da je to jedna od najiscjeljujućih stvari koju možemo učiniti za sebe. Znam da to nije uvijek lako, pogotovo kad nas iznutra prati glas kritičara koji uvijek ima nešto za prigovoriti. Svi ga imamo. I iako najčešće misli da nas štiti, istina je da nam rijetko daje pravo rješenje. Zato je važno polako i strpljivo u sebi razvijati i neki drugi glas — onaj koji zna vidjeti dobro u nama, koji zna reći nešto nježno, podržavajuće i istinito.
Dajte si prostora i vremena. Ne morate napraviti ništa veliko. I najmanji korak je i dalje korak. Jedan posto je jedan posto više nego jučer. Samo polako. Dajte si priliku. Pa još jednu. Pa još jednu. Koliko god vam je potrebno.
Meni je jako pomogao jedan jednostavan savjet: da na kraj teške rečenice dodam riječi “upravo sada”. Osjećam se loše — upravo sada. Nemam novca — upravo sada. Umorna sam i neispavana — upravo sada. Postoji jedan dio našeg mozga koji nas želi uvjeriti da će ono što sada osjećamo trajati zauvijek. Ali neće. Sada je tako. Sutra već ne mora biti.
Gdje te žene mogu pronaći i saznati više o ThetaHealingu?
Sve informacije i moj kontakt mogu pronaći na https://thetacentar.com/
Hvala ti Beti na ovom pre inspirativnom razgovoru.
Intervjuirala: Martina Komerički, Fotografije: privatna arhiva sugovornice
🎙️Podcast sa Beti pogledajte na linku 👇
