Pišete li s djecom domaće zadaće?!

Ja NE niti ću ih ikada pisati.

Već sad vidim graju i kako se nekima od vas diže kosa na glavi i kako me ili smatrate neodgovornom majkom ili si mislite kako je baš vaše dijete dobilo najgore profesore na svijetu i vi im baš MORATE pomagati inače bi pali razred!

Imala sam jednu kolegicu koja mi je čak pokušala objasniti da se s dečkima baš mora raditi, a da su curice super pa da se pripremim jer ja imam dečka koji će sigurno trebati bedinanje. Well…ja nisam htjela prihvatiti ideju da sam rodila sina koji neće biti sposoban sam pisati zadaće. Sjećam se kao da je danas da je najbolji učenik u našem razredu bio baš dječak. Ujedno to generaliziranje mi nikada nije ležalo, zato sam se ja pripremala za školu ali skroz drugačije.

Nisam pripremila svoju pernicu i flomastere kako bi pisala i crtala umjesto maloga već sam krenula raditi na svom mindsetu prije nego je on krenuo u školu. Krenula sam raditi na promjeni svojih misli, percepcije svijeta i rješavanju strahova. Ideji u opće o tome tko sam ja kao roditelj i za što sam zapravo zadužena kako bi moje dijete izraslo u sretnu i zadovoljnu osobu.

Imala sam sreće (ali sam i tražila info odozgora da mi pošalje nekoga pametnijeg od mene!) i naletila sam na dr. Shefali Tsabary koja me svojim predavanjima i knjigama o svjesnom roditeljstvu spasila.

Dr. Shefali možete ju pronaći ovdje – www.drshefali.com ali vam uskoro dolazi i u Zagreb pa je možete vidjeti i čuti u živo jer je Jelena Djokovic dovodi u regiju. Hvala Jelena Djokovic ispunila si mi jedan san s bucket liste!❤

Njezina glavna premisa je da su nas djeca došla tu probuditi. Da mi kao duše imamo dogovore s našim roditeljima i djecom da naučimo bitne životne lekcije i da se probudimo. Probudimo sve one dijelove sebe koji su u strahu i da krenemo birati drugačije. Da shvatimo da svaka interakcija govori o nama i da su nam i djeca i svi ostali ogledala. Djeca su nam naravno najveći stiskači svih gumbića koji su nam krivo programirani pa smo s njima najranjiviji i uvijek spremni na reakcije koje su najčešće copy paste onoga što smo mi sami doživljavali u djetinjstvu.

Igre ulijevanja straha u kosti i odgoja kroz strahopoštovanje prenose se s generacije na generaciju dok netko napokon ne kaže da je dosta i krene mijenjati sebe kako bi promijenio cijelu dinamiku svih obiteljskih odnosa.

Kao trauma terapeut znam da je svako naše duboko uvjerenje koje nam ne služi došlo iz nekog od postupaka ili situacija koje smo doživljavali u djetinjstvu i to uglavnom od naših roditelja.

No vratimo se sada na primjer zadaće jer o tebi odgoja bi mogla pisati forever and ever 🙂

To znači da ako biram pomagati djetetu u startu smatram da je nesposobno samo. Ako energiziram ideje da neće moći sam jer je gradivo pre teško i ima ga puno tako će i biti. Sve što energiziramo kao ideje pojavljuje nam se i u stvarnosti. Svi strahovi nam se odigravaju u životu da bi ih razriješili.

Ako pišete umjesto djeteta zadaće (znam da to mnoge mame rade…baš pišu svojom rukom zadaće! ) tko je dobio ocijenu na kraju? Vi ili dijete?! Kako će to dijete u srednjoj školi biti sigurno u sebe i svoje sposobnosti ako ste mu cijelu osnovnu bili štaka koju je tražio čim je krenulo biti malo teže?!

Kako će se znati nositi kasnije sa težim životnim izazovima ako im ne dozvolimo da se sami snađu sa gradivom iz prvog ili petog razreda!

Što ako ne prođe s 5.0??? Da li ćete ga manje voljeti???

Jel zato manje dobar/pametan?! To su stvari s kojima se mi moramo u svojoj glavi razračunati! Zašto vam to pišem…zato što je sve više i više djece anksiozno. I nije anksiozno zbog količine gradiva. Gradivo je stalno isto. Roditelji su postali anksiozni i boje se toliko da svoje strahove prenose na djecu. Kao da klincima nije dovoljan stres u školi nego onda dođu doma i novi stres. Očekivanja koja moraju ispuniti iako su možda anti talenti za sport ili jezike, a doma moraju doći sa 5.0?

Ista stvar je i sa milion van školskih aktivnosti. Tko ih bira?! Vi iz straha ako ne ide u Helen Doron da neće znati engleski ili dijete koje baš silno već u vrtiću želi obaveze i odgovornosti koje nisu ni blizu onoga što ga zanima.

Ja nisam išla na engleski godinama. Naučila sam ga preko TV-a kao i što je moj mali sad preko Youtubea. Rastura ga već, a ja ga znam dovoljno da sad držim praktičnu nastavu u svojoj američkoj školi za trauma terapeute.

Poanta ovog posta je da vas izazovem da preispitate neke svoje postupke/misli/uvjerenja o školi i učenju. O tome što naši klinci baš MORAJU, a što je samo naš strah kao pozadina.

Prije nego vas ostavim sa predivnom pjesmom Kahlil Gibrana podsjetila bih vas da je većina milionaša na svijetu koji vam se stalno vrte u vijestima zapravo odustala od fakulteta.

Pustite djecu da budu što duže djeca…ne radite dodatan pritisak na njih i učite ih drugim životnim vrijednostima koji će im pomoći da sami odrade te zadaće 8i da sami budu odlikaši i samim time ponosni na sebe jer su sami uspjeli! Vjerujte u svoju djecu!

Podsjetite ih:

• Da mogu sve što požele!
• Da su sposobni sami!
• Da su dovoljno pametni!
• Da shvate učenje kao igru koja je ponekad teška ali se isplati uložiti energiju u nju!
• Da je škola učenje o životu i međuljudskim odnosima više od ičega!
• Da ne moramo biti super u svemu jer nismo niti rođeni za sve!
• Da osluhnu sebe i sami otkriju svoje talente i idu u tom smjeru!

Podržite ih u njihovim željama i ne namećite im svoje…

Da bi djeca bila dobro prvo mi moramo biti dobro. Dr. Shefali me davno načula da sretna mama odgaja sretno dijete.

Evo i pjesme Khalila za kraj:

“Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,

I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,

Jer, ona maju vlastite misli.

Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,

Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas…”

PS. Nismo namjerno imali niti obukli matching jakne 😂 Skužila sam da ih imamo tek kad sam vidjela slike…ali tad mi je još dozvoljavao da mu kupujem sama robu pa se eto nesvjesno potrefilo 😋

Ako trebate support da postanete ta sretna i bezbrižna mama tu sam. Javite mi se u inbox za besplatan prvi 1-1 session od 45 minuta.

With ❤ M