Draga Ivana, kao netko tko je 14 godina radio u učeničkom domu kao pedagoginja s mladim djevojkama što si primijetila kao neke najveće boljke današnjih teenagerica.

Najveće su boljke nesigurnost i nezainteresiranost, za išta. Današnja su djeca toliko navikla da ih se vodi i odlučuje umjesto njih da su se prepustila inerciji što rezultira totalnom nezainteresiranošću i ogromnom nesigurnošću kad trebaju sami donijeti odluku ili se nađu u novoj situaciji.

Ovo je ozbiljna tema o kojoj se malo govori.
Roditelji od malena rade stvari umjesto djece, oduzimajući im na taj način prostor za razvoj. Osobni primjer toga je jedna božićna radionica u vrtiću mojih kćeri na kojoj su, osim mene i još jedne mame, svi ostali roditelji radili ukrase dok su djeca sjedila i dosađivala se i onda počela ometati, naravno. Djeca su na početku jako htjela sudjelovati, no dobila su poruku da ne znaju pa su polako odustajala. Kad se ovaj obrazac njeguje od malih nogu produkt su tinejdžeri koji su potpuno nezainteresirani, jer “znaju” da nisu kompetentni i da će još dobiti po sebi kad se pokušaju izboriti. A sve u roditeljskoj “najboljoj namjeri”.

Što vidiš kao bazu za uspješan odgoj djevojčica u mlade i samosvjesne žene?

Baza je svakako odnos s roditeljima, osobito majkom, u ranoj dobi. Podrška, potvrda, povezanost i zajedničko vrijeme su ključni.

Djeca se moraju osjećati sigurnima.

Njima je potreba za sigurnošću najvažnija, jer još ovise o roditeljskoj skrbi i ljubavi. I oko toga ne bi trebalo biti rasprave. Potvrditi dijete kao validno i vrijedno bez uvjeta za sigurnošću je nešto bez čega nema razvoja dobre slike o sebi. Svako zastrašivanje i prijetnja u ranoj dobi ne udaljava dijete od roditelja, već od sebe samih i stabilnosti koju grade u sebi. A onda se u tinejdžerskoj dobi ista traži u drugim odnosima.

Koliko se po temi neki zdravi temelji ipak mogu možda poljuljati u pubertetu pod utjecajem vršnjaka ili se djeca sa zdravim temeljima ipak možda bolje snalaze u tom burnom razdoblju?

Osjećaj pripadnosti vršnjačkoj skupini je jako važna za tu razvojnu dob pa je i normalno i prirodno da djeca iziđu iz nekih okvira na koje ih roditelji upozoravaju. Razlika je to što se ona djeca koja se osjećaju sigurno i samopouzdano lako ili lakše odupiru utjecaju vršnjaka koji ne rezonira s njima.

Jesi li vidjela neke poveznice s vanjskim pritiscima na djecu (poput roditeljske želje da ocjene budu savršene) i slike o sebi koju ta djeca onda imaju?

Velika je poveznica. Kao što sam navela u prvom pitanju, umjesto da pritisak djecu čini uspješnijima, oslabljuje ih. Možda će proći s visokim prosjekom, ali će biti nesigurniji u sebe i svoje sposobnosti što na duge staze rezultira slabom samosviješću i niskim samopouzdanjem, pogotovo izvan učionice. A danas znamo da su uspješni ljudi ne oni s dobrim ocjenama, već s dobrom slikom o sebi. Visoke ocjene imaju smisla samo onda kad ih dijete intrizičnom motivacijom želi ostvariti.

Imaš li neke savjete za majke kako da se više približe svojoj djeci u ovoj dobi?

Vrijeme i razgovor. To je to. Zajedničko provođenje vremena u nekoj aktivnosti koja je djetetu zanimljiva. Roditelji misle da trebaju pričati o ne znam kakvim temama, a prava je istina da dijete, bilo koje dobi, samo želi da ga se potvrdi da je vrijedno pažnje, upravo onakvo kakvo jest, bez da ga se “popravlja”.

Kad se roditelji odupru potrebi da stalno prigovaraju i pokušavaju dijete staviti u okvire i obrasce koje su zamislili za njih, a koji nemaju veze s djetetom, i kad dopuste da dijete bude doista autentično svoje, dešava se prava povezanost i sloboda za oboje. Preduvjet za ovo je da roditelj riješi svoje frustracije i obrasce u koje uvlači dijete. To je najteži korak.

Pričale smo na podcastu puno o osobnom rastu i razvoju majki. Hajdemo se još malo osvrnuti na to. Nikad nije kasno da krenemo raditi na sebi. Radiš li onda i s mladim curama ili si ipak fokus stavila samo na majke.

Doslovno nikad nije kasno i uvijek je dobro vrijeme za početi.
Zato radim s djevojkama od 17 godina (ne mlađima, jer za ova učenja ipak trebaju doseći i fizički razvoj mozga) do majki već odrasle djece.

Divno je pratiti kako se odnosi mijenjaju kad mama počne liječiti svoju prošlost. To je nešto što me najviše u životu pali – taj pomak, ti uvidi, to povezivanje, razumijevanje, bliskost kao posljedica – cijeli promijenjeni životi. Samo kad se hrabro zakorači prema boljem.

Koliko se mijenja odnos u obitelji kad majka riješi neke svoje izazove s kojima se nosi?

Kad se mama mijenja, posredno se cijela obitelj počinje mijenjati.

Mama je mama.

Mama je stup.

Mama je ona koju se zove kad boli.

Mama je ona koja zna di je izgubljena bilježnica ili majica.

Mama je odgovorna za odnos s djecom, ne obratno (ovo stalno naglašavam). Ne može dijete voditi mamine emocije i stanja, već je obratno – tek kad je majka stabilna i sigurna luka, i dijete može slobodno osjećati i izražavati cijeli dijapazon emocija koji mu je potreban za razvoj.

Zato je mama ta od koje sve kreće.

Što si kod svojih klijentica primijetila da je najveći otpor koji imaju kad krenu na coaching?

Treba se suočiti sa sobom. Nije to lako. Promjena obično počinje ili kad patnja postane dovoljno velika ili kad je cilj dovoljno atraktivan, no ja svoje klijentice učim da ne moraju čekati dijagnozu ili točku pucanja da bi krenule. Zato je moj pristup nježan i podržavajuć, a dubok, i nisam za “teška istina” metode već za osvještavanje u ritmu klijentice.

I sama si prošla kroz ogromnu osobnu transformaciju. Možeš nam malo više ispričati o tome.

Da bih danas mogla ovako sigurno promovirati promjenu, morala sam i sama proći kroz nju.I ja sam mama koja se susrela sa svim situacijama i emocijama kao i druge mame, bez obzira na diplomu iz pedagogije, i isto sam tako prošla kroz sve zamke koje nam naš um i naši nesvjesni obrasci serviraju. Morala sam se i ja suočiti sa sobom i svime što želim promijeniti – od mindseta, uvjerenja, teških tema koje sam izbjegavala pa do transformacije tijela i zdravlja. Sveeee sam prošla i nadogradila identitet preko nekoliko puta.

Zato se mogu poistovjetiti s pričama klijentica. Zato me i biraju.

S koliko si godina ušla u poduzetništvo i jesi li možda imala neke iluzije o poduzetništvu koje si morala razbiti putem?

U poduzetništvo sam uletjela s 43 godine, potpuno nespremna za ono što me čekalo. Mislila sam da je samo to što sam izvrsna u svom poslu dovoljno. Doista sam bila tako naivna u tim godinama!

Nisam imala pojma ni o najosnovnijim stvarima. Sve sam učila putem. I još uvijek učim i probijamo vlastita ograničenja i uvjerenja. Srećom, obožavam to! Uživam u cijelom procesu: od trenutka uzbuđenja zbog mogućnosti da nadrastem dio sebe koji me koči pa do trenutka kad sama sebi dokažem da sam prešla taj nivo. I onda – next. Za mene je to bit života i da nisam tako bezglavo ušla u poduzetničku priču, tko zna u kojoj bih se verziji sebe marinirala dan danas. Zato svaki dan počinjem i završavam sa zahvalnošću što sam se usudila slušati sebe i svoju intuiciju.

Za kraj nam reci neke svoje rutine ili recepte za dugovječnost.

Prvo sam krenula na žestoki osobni razvoj, onda sam potpuno promijenila prehranu, počela vježbati, odbacila navike i obrasce koji su me iscrpljivali i nisu bili moji, prilagodila dnevni ritam sebi, a ne obratno, i danas izgledam i osjećam se bolje nego ikad.
Tko bi rekao da je zrelost ovako zabavna i opuštena?

Reci nam gdje te mogu pronaći naše čitateljice?

Ako vam je išta od ovoga zazvučalo kao “hell yes!” dobro došli u moj svijet koji dijelim na Instagramu i LinkedInu pod svojim imenom.
A konkretno sa mnom možete raditi na dva načina: u programu Mindful mama u kojem ćete prvo posložiti svoj mindset i zatvoriti vlastite rane, a onda naučiti kako se povezati s djetetom i pomoći mu u regulaciji svojih stanja te kroz individualne coaching sesije.
Ovog mjeseca je i moj Mindful mama retreat za sve vas koje trebate kratki tečaj istih ovih učenja uz odmak od okoline koja vas ne razumije i punjenje baterija razgovorima koji inspiriraju. Dobro mi došle! Sve informacije o retreatu saznajte upitom na mail.

Hvala Ivana na ovom vrlo poučnom razgovoru! Bilo mi je čisto zadovoljstvo predstaviti te našim čitateljicama i slušateljicama.

Tekst: Martina Komerički

Podcast epizodu s Ivanom pogledajte 👇