Draga Milijana, možeš li nam se sama malo predstaviti. Što bi rekla tko je Milijana i što trenutno radi?
Uvijek sam voljela raditi razne stvari istovremeno. Profesionalno sam coach, savjetnica, mentorica i trenerica od 2010., a prije toga sam bila fitness trenerica, osobna trenerica i profesionalna sportašica (prvakinja sam u kickboxingu, olimpijskom dizanju utega i powerliftingu). Radila sam na radijskim stanicama u Hrvatskoj i Australiji. Kako živim u Dalmaciji, bavim se i turizmom – kreativno ime apartmana mi je Mili Mini House (jer je mini kuća 🙂 ). U slobodno vrijeme bavim se sportom, letim i bacam se iz aviona (s padobranom).
Milijana je osoba koja voli sve isprobati, ljudima pokazati kako se riješiti trauma, blokada, patnje i nejasnoća (u profesionalnom i osobnom životu, te u sportu/performansu). Volim pomagati životinjama, smijati se, putovati, meditirati, baviti se sportom, družiti s divnim ljudima i voditi duboke razgovore s čistim dušama.
Imala si zanimljivo životno putovanje. Prešla si s malog mjesta u Požegi živjeti u Australiju, a onda si se odlučila ponovno vratiti u Split. Koliko si primijetila razliku u mentalitetu ljudi tamo i kod nas i što ti je najviše koristilo prilikom promjene sredine? Koja su to možda neka dobra uvjerenja koja Australci imaju, a mi na Balkanu nemamo?
Odrasla sam i u Njemačkoj kao dijete jer smo tamo bili ratne izbjeglice, tako da imam i rano iskustvo s njihovim načinom života. Njemci su rezervirani i profesionalni, a imala sam dvije odlične prijateljice, s jednom i danas održavam kontakt i duboko prijateljstvo. Školski sustav mi je tamo bio bolji jer nema toliko pritiska. 1998. sam se vratila u Požegu, završila osnovnu i opću gimnaziju, a zatim jednu godinu fakulteta u Zagrebu (vidim i velike razlike u mentalitetu, npr. između Požege i Zagreba – što je veći grad, ljudi su otvoreniji i manje se bave tuđim životima, ima više individualne slobode).
U Australiji su ljudi opušteniji i ne pridaju veliku važnost autoritetu, što mi se sviđa (prvo mi je bio šok jer smo mi indoktrinirani da imamo strahopoštovanje prema titulama, iako te osobe možda nemaju prave pozitivne rezultate u životu). Žene su slobodnije i same prilaze muškarcima, dosta se radi, ali i pije alkohol. Onda 2013. sam se vratila u Hrvatsku i nisam planirala ostati – ali očito je tako trebalo biti. To kretanje koje nije bilo dobrovoljno prvo me istumbalo, a zatim ojačalo jer sam naučila “plivati” valove života.
Kod nas su ljudi konzervativniji, ali i otvoreniji. Ovdje imam jako puno kvalitetnih prijateljstava. Jako često sam bila i u Americi zadnjih par godina i tamo sam stvorila divna prijateljstva. Australci vjeruju da mogu postići što žele ako se dovoljno trude – i to je istina. Imaju odličan smisao za humor i znaju se sami sebi smijati.
Kako je bilo živjeti u toliko različitih sredina? Koliko ti je ta prilagodljivost donijela benefite koje na niti jedan drugi način ne bi dobila?
Smatram da sam jača i tolerantnija osoba jer imam doticaj s raznim kulturama i mnogo puta sam morala početi iz početka. Stalno nešto učim i razvijam se. Svaka sredina me razvijala i izgradila unutarnje strategije. Asimilirala sam se… npr. kad sam se opet vratila u Hrvatsku, bilo mi je predugo obavljati administrativne stvari u državnim ustanovama. U Australiji je to sve već godinama digitalizirano, brzo i jednostavno, nema toliko papira, pečata i biljega. Sad sam smirena, strpljiva i super je vježba biti u trenutku, tako da ako nešto treba pola dana ili dan – prihvatim, odradim i sve je ok. Prije 10 godina me to frustriralo.
To sad može ovisiti o krugovima u kojima se krećem, ali nekako vidim da gdje god idem, tu sam – vodim sebe i svoj unutarnji svijet sa sobom. Što imam više unutarnjeg mira, što živim hrabro i autentično – svaka sredina mi može biti dobra. Za sada sam sretna u Dalmaciji, ali tko zna što život planira za mene…
Kao netko tko je bila dobitnica tri zlatne medalje u tri različita sporta i proglašena najsnažnijom ženom Hrvatske – koja su to tri sporta i vidiš li sada iz drugog ugla zašto si birala baš te sportove?
Kickboxing, olimpijsko dizanje utega i powerlifting.
Otac me natjerao da krenem na kickboxing prvobitno kad sam imala 7 godina. Sad sam zahvalna jer me naučilo borilačku vještinu, disciplinu i kako se braniti kad je bilo mobinga u osnovnoj i srednjoj školi. Svi su to individualni sportovi, što znači da sve ovisi o meni. Imala sam genetske predispozicije za dizanje utega i “otkrivena” sam od izbornika reprezentacije 2013. kad sam posjetila Split. Tako je i dalje bilo vođeno, a ja sam izvukla što sam god mogla iz toga i povukla se kad sam postigla rezultate – nažalost, ozljeda je bila faktor pa sam otišla u “sportsku mirovinu”. To me gurnulo da se posvetim onome što zapravo volim – coachingom.
Kako je išao tvoj karijerni put do onoga što radiš danas? Ima li današnji odabir zanimanja veze s tvojim osobnim putovanjem i potrebom da uroniš duboko u sebe?
Definitivno! Kao dijete i tinejdžerica osjećala sam se bespomoćno i jako tužno. Od nasilja, rata, mobinga, rasizma, napada, poremećaja u prehrani i velikog stida, nesigurnosti i stidljivosti – lagano sam sve te slojeve, traume i negativna uvjerenja iscjeljivala. I svejedno sam imala snagu u sebi, uvijek sam stajala za pravdu i pomagala onima kojima je bilo teže ili ako netko vrši mobing u školi, odmah bih išla u obranu. Kickboxing je u tome dobro pomogao – ne moraš ništa raditi, ali kad ljudi znaju da se znaš obraniti i braniti slabije, veća je šansa da će te pustiti na miru.
Rad na radijskim stanicama dao mi je priliku upoznati divne ljude. Jedan od njih bio je moj mentor Gary de Rodriguez, s kojim sam završila HNLP (Humanistic Neuro-Linguistic Psychology Master Practitioner certifikat) od 2008. do 2010. Te tehnike su mi pomogle neutralizirati traume, dobiti jasnoću, hrabrost i nevjerojatne transformacije. Neki drugi mentori su Mo Faul, jedna od najboljih coachica koje sam ikad imala, i Karl Dawson, stvoritelj EFT Matrix Reimprinting tehnike. Još sam završila niz drugih edukacija i stalno radim na sebi. Isto kao što ću trenirati do kraja života, tako ću i meditirati, roniti duboko, ali i letjeti visoko!
Odabrala si biti pobjednica u životu, no jesi li imala faze kad nije bilo tako? Koliko si primijetila da smo na Balkanu obilježene traumama više nego u drugim razvijenim zemljama?
Jaaaako puno faza, dosta teških patnji i trauma, ali nastojim to nikad javno ne “reklamirati” dok sam u njima, nego odraditi privatno, uz one kojima vjerujem i koji su prošli iste izazove – i iskoristiti to da me ojača i da kasnije drugima mogu pomoći.
Primijetila sam da smo globalno zapravo dosta slični – ljudi s kojima radim imali su teške živote i traume. Važno je da se ne uspoređujemo, nego nježno radimo na sebi i pitamo za pomoć.
Na Balkanu mnogi smo prošli rat, ali i obiteljske “ratove” kao nasilje i manipulacije. To je ostavilo generacijske traume. To može biti izvor rasta ako s njima znamo raditi, ili nas može zadržati u patnji – pa čak i nanijeti štetu drugima. U razvijenim zemljama ljudi brže traže profesionalnu pomoć jer nije sram pitati za pomoć, što se kod nas mijenja i to me raduje.
Kojim tehnikama pomažeš ženama i s kojim problemima najčešće dolaze?
Završila sam razna školovanja i certifikate. Najčešće koristim kombinaciju NLP, HNLP, EFT Matrix Reimprinting i TimeLine Healing. Nekad ubacim i druge energetske tehnike i klasične life-coach metode.
Najčešći problemi su manjak jasnoće, samopouzdanja, strahovi, traume, želja za poboljšanjem vlastitog života, karijere ili sportskih/profesionalnih rezultata, strah od visine, pasa, vožnje, ili javnog govora.
Koliko ti je sport važan za održavanje zdravlja i je li vrhunski sport ikad negativno utjecao na tvoje zdravlje?
Jako važan! Odlučila sam da ću se do kraja života baviti nekim oblikom sporta i pokreta jer osjećam ogromnu razliku kad sam fizički aktivna i kad nisam. Emocije i um su stabilniji kada sam u pokretu, a to potvrđuju i znanstvena istraživanja. Redovito kretanje i znojenje jedan su od najboljih načina da budemo staloženiji.
Negativni utjecaj – kad sam prije pretjerala s treningom i teškim kilažama, bilo je i ozljeda, ali to je rizik kada si profesionalna sportašica. Kad sam skidala kile da bih se spustila u nižu kategoriju, izgubila sam menstrualni ciklus, što nije zdravo. To sam jednom učinila da vidim što mogu postići, postavila nove državne rekorde u Hrvatskoj i Zapadnoj Australiji, ali više ne planiram to ponoviti jer nije zdravo i nemoguće je održavati. Ujedno, to nije zdravo ni za um.
Sad se igram i radim što volim. Ako par dana ne treniram, nema panike – sada slušam svoje tijelo.
Što ti smatraš svojim receptom da ne ostarimo prebrzo, nego ostanemo vječno mladi?
Meditacija! Znanstvena istraživanja pokazuju da meditanti izgledaju i biološki su oko 12 godina mlađi od onih koji ne meditiraju. Važan je i pokret koji nas zabavlja. Tehnike za neutraliziranje trauma, strahova, negativnih uvjerenja i emocija također su ključne – ljudi koji imaju neriješene traume često manje zarađuju od onih koji su radili na sebi.
Tu je i hidratacija – više vode, povrća i voća, te korištenje zdravih krema.
Gdje te naše čitateljice mogu pronaći?
23.8.2025. održavam radionicu u Atma centru u Splitu ali i online na temu: Izgrađivanje snage, otpornosti i stabilnosti u izazovnim vremenima. Prijaviti se možete na linku i na taj način najbolje upoznati moj rad.
Prisutna sam na gotovo svim platformama pa neka odaberu koja im je osobno najdraža: Facebook IG HR Linkedin YouTube ili neka mi se jave na mail: Milijana_Vojnovic@yahoo.com.
Hvala Milijana na inspirativnom razgovoru! Ti si stvarno dokaz kako Boginje mogu u isto vrijeme biti i snažne i nježne!
With ❤️ M
Našu pre zanimljivu podcast epizodu poslušajte i pogledajte OVDJE.
