Dr. Christiane Northrup, liječnica i ginekologinja s desetljećima kliničkog iskustva, u knjizi Boginje ne stare nudi dvije slike istodobno. Prva je praktična i vrlo prizemna: higijena spavanja, razina šećera u krvi, stres. Druga je simbolična: noćna budnost kao poruka tijela ili čak kao prostor kreativnosti. U ovom tekstu pratimo obje, uz jasno razdvajanje onoga što knjiga navodi kao savjet od onoga što je autoričino tumačenje. Jedna napomena odmah na početku: trajna, teška nesanica, osobito uz depresiju, jaku pospanost tijekom dana ili sumnju na apneju u snu, ne rješava se savjetima iz knjige nego pregledom kod liječnika.
Zašto je san “hormon broj jedan”
Northrup o snu piše gotovo bez uvijanja. Sama kaže da joj je san lijek broj jedan, a dobar noćni san, tvrdi, rješava većinu njezinih problema u roku od jedne ili dvije noći jer povećava vitalnost. Nesanicu u perimenopauzi i menopauzi opisuje kao jednu od najčešćih pritužbi, a san kao najučinkovitiji način na koji tijelo metabolizira višak hormona stresa, koje naziva pravim krivcima kad je riječ o hormonalnoj neravnoteži.
Ta je poruka u skladu s ostatkom knjige, gdje je središnji hormon srednjih godina kortizol, a ne estrogen. Kvalitetan san, piše, nužan je za zdravlje hormona, a smanjenje stresa poboljšava san. Tu se zatvara krug koji mnoge žene poznaju: stres remeti san, a loš san podiže stres. Ono što iz toga slijedi nije pritisak da “moramo” spavati, nego ideja da se san može podržati s više strana odjednom.
Što se događa oko 3 ujutro
Zašto baš tri sata? Knjiga ne nudi jedinstveno fiziološko objašnjenje, ali povezuje noćnu budnost s šećerom u krvi. Northrup preporučuje da si kupite jeftin glukometar i nekoliko dana zaredom izmjerite šećer natašte, prije doručka i bez noćnih zalogaja. Dodaje da, ako imate nesanicu i noćne napadaje gladi ili probavne tegobe nakon slatkoga, “vjerojatno imate nestabilan šećer u krvi”. Može se tražiti i test HbA1c, koji daje sliku razine šećera u prethodnih nekoliko mjeseci. Ako šećer nije stabilan, savjetuje da pogledate što jedete. Sličan obrazac opisuje i tijekom dana: ako ste oko 15 sati “gladni da pojedete tapete”, vjerojatno su vam razine šećera neujednačene.
U funkcionalnoj medicini često se navodi još jedno objašnjenje: popodnevni skok kortizola praćen padom šećera u noći, koji mozak tumači kao prijetnju i odgovara izlučivanjem adrenalina i kortizola, što nas budi u stanju budne tjeskobe. To objašnjenje nije izneseno u knjizi kao potvrđen mehanizam, pa ga treba čitati kao hipotezu, a ne kao činjenicu. Ono što se iz knjige može čvrsto zaključiti jest da stabilan šećer u krvi, manje stresa i više sna pripadaju istoj cjelini, i da se tu vrijedi početi.
Higijena spavanja: konkretne korake navodi sama knjiga
Najkonkretniji dio odnosi se na večernje navike. Northrup preporučuje:
- Maknite elektroničke uređaje iz spavaće sobe, uključujući satove sa svijetlećim zaslonom, ili ih barem prekrijte noću.
- Ne radite na računalu ni tabletu dok se opuštate pred spavanje.
- Odredite stalno vrijeme odlaska u krevet i spavajte najmanje osam sati.
- Ne gledajte vijesti ni intenzivne filmove neposredno prije spavanja, i izbjegavajte naporno vježbanje navečer.
Za svjetleće ekrane knjiga upućuje na članak Stephani Sutherland, “Bright Screens Could Delay Bedtime”, objavljen u časopisu Scientific American 19. prosinca 2012. Naslov sažima poantu: izloženost jakom svjetlu ekrana može odgoditi odlazak na počinak. Često se navodi da je razlog plavo svjetlo koje potiskuje prirodnu proizvodnju melatonina, hormona koji regulira ritam spavanja i budnosti, no pojedinosti treba provjeriti u izvornom članku, jer ih knjiga ne prenosi.
Za valunge tijekom noći Northrup nudi vrlo pragmatične savjete: ako osjetite da dolazi val vrućine, zatvorite oči i zamislite nešto hladno, primjerice sjedenje u iglu, skinite sloj odjeće ili stanite pred ventilator. Hvali i jastuk koji se puni vodom i ostaje hladan cijelu noć.
Poziva se i na istraživanja o meditaciji, osobito o takozvanom “odgovoru opuštanja”, u kojem zatvorite oči i dvadesetak minuta ponavljate neku riječ, primjerice “mir” ili “udah” i “izdah”. Prema onome što piše, takva praksa znatno smanjuje valunge jer snižava hormone stresa koji im pridonose. Knjiga u tom odlomku ne navodi konkretne studije, pa je to potrebno čitati kao njezinu tvrdnju o istraživanjima, a ne kao citiran nalaz.
Pomoćna sredstva koja knjiga spominje
Kad je poremećaj spavanja ili valunga previše naporan, Northrup spominje valerijanu, melatonin i epsomsku sol, a uz njih gelove, ulja ili kristale za kupku koji potiču opuštanje. Epsomska sol sadrži magnezij i u knjizi se na drugim mjestima preporučuje u kupkama. Ako uzimate lijekove ili imate zdravstvenih poteškoća, o bilo kojem od tih pripravaka, a osobito o melatoninu i valerijani, razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom. Ni dodaci ni biljni pripravci nisu bez interakcija.
Treba izbjegavati i dugotrajno oslanjanje na tablete za spavanje. Takvi lijekovi mogu stvarati ovisnost, a o njihovu prekidanju ili zamjeni odlučuje liječnik, ne knjiga.
Večernji ritual umjesto večernjeg ekrana
Northrup na drugom mjestu u knjizi naglašava da navika opuštanja mora imati svoje mjesto u rasporedu. Nije važno što radite, piše, bilo da je to joga, svjesno disanje, slušanje zvuka tibetanske zdjele, kupka uz svijeće, šetnja uz more ili sjedenje bosih nogu na zemlji, ali treba odvojiti makar 15 do 20 minuta i zapitati se gdje će se to uklopiti u dan. Za večer posebno spominje kupku s epsomskom soli: nakon emocionalno zahtjevnog dana ili vježbi otpuštanja preporučuje da se opustite u toploj vodi i zamislite kako vas napušta sve što ste nakupili.
Takvi rituali nemaju čarobnu snagu, ali daju tijelu ponavljajući signal da je dan gotov. Kombinirani s dosljednim vremenom odlaska na spavanje, bez ekrana i bez uzbudljivih vijesti, stvaraju uvjete u kojima se san lakše javlja. Ako vam se nakon svega i dalje čini da se budite iz istog razloga, noćna zabilješka o onome što vas muči može biti prva stvar koju ćete sutradan podijeliti s liječnikom ili terapeutom.
Noć kao prostor za poruke i kreativnost
Najneobičniji dio ovog poglavlja jest ono što Northrup predlaže kad jednostavni savjeti ne djeluju. Piše da je u tom slučaju velika vjerojatnost da vas tijelo pokušava navesti da se pozabavite dubljim temama. Kao primjer navodi ženu koju zove Sue. Tijekom razvoda u srednjim godinama svake se noći budila u 3 ujutro i, što god da je pokušavala, obrazac se nastavljao. Na kraju je odustala od borbe i uz krevet postavila olovku i papir za snove i nadahnuća koja su u to doba noći navirala. Unutar mjesec dana shvatila je da su to priče koje žele proći kroz nju. Počela se veseliti noćnim nadahnućima, a s vremenom je skupila dovoljno materijala za knjigu.
Northrup spominje i prijatelja Waynea Dyera, koji sve svoje knjige piše u kasnim noćnim satima jer vjeruje da nam se Bog tada najjasnije javlja. Sama piše da su joj najbolji snovi između 7:30 i 8:30 ujutro, ali je svjesna da se 4 sata smatra najjinovskijim, to jest najtamnijim dijelom noći, u kojem je kreativni tok osobito snažan. Dodaje da se tada najčešće rađaju i životinje i ljudi, te da bi to mogao biti trenutak u kojem nam duša želi progovoriti. Njezin je zaključak da, umjesto borbe protiv nesanice, možemo razmisliti je li ona dar koji nas povezuje s kreativnim tokom.
Ovo je poetična, a ne medicinska slika. Za tvrdnje o rađanju i kreativnosti u knjizi nema izvora, pa ih ne treba čitati kao znanstvene podatke. Ipak, praktični dio je koristan: umjesto da u krevetu “lovite” san i brojite sate, što samo dodatno podiže tjeskobu i drži vas budnima, možete odlučiti zapisati ono što vas muči ili zaokuplja. Northrup na drugom mjestu preporučuje i vođenje dnevnika snova, ili snimanje snova u bilješke na telefonu, kako bi se s vremenom uočile teme koje se ponavljaju. Ako vam se često javlja ista misao ili zabrinutost, zabilježite je pa se vratite na nju sutradan, kad ste odmorniji.
Kada je vrijeme za liječnika
Ovaj tekst ne rješava svaku nesanicu. Obratite se liječniku ako je nesanica ustrajna i traje tjednima, ako se uz nju javljaju depresija ili jaka tjeskoba, ako ste tijekom dana prekomjerno pospani, ako vam je rečeno da hrčete ili da vam disanje u snu zastaje, ili ako je nesanica počela nakon uvođenja novog lijeka. Takve situacije zaslužuju procjenu, a po potrebi i ispitivanje u centru za poremećaje spavanja. Northrup sama napominje da nesanica ponekad upućuje na dublji problem koji treba adresirati, a “dublje” ne mora biti samo emocionalno.
Zaključak
Pitanje s početka, što nam budnost u 3 ujutro pokušava reći, u knjizi dobiva dva odgovora koja se ne isključuju. Prvi je prizeman: pogledajte šećer u krvi, ekrane, večernje navike i stres. Drugi je slobodniji: ne vodite rat s nesanicom, nego joj ponekad dopustite da bude prostor za razmišljanje. Northrup ne obećava čarobno rješenje, nego smjer: manje borbe, više pažnje. Ako se nakon svega toga i dalje budite, to je razlog za razgovor s liječnikom, a ne za osjećaj krivnje.
Izvori:
- Christiane Northrup, Goddesses Never Age: The Secret Prescription for Radiance, Vitality, and Well-Being
- Stephani Sutherland, “Bright Screens Could Delay Bedtime”, Scientific American, 19. prosinca 2012.
- Herbert Benson, istraživanja o “odgovoru opuštanja” (relaxation response)
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje individualni liječnički savjet, dijagnozu ili liječenje. Informacije se temelje na navedenim stručnim i znanstvenim izvorima. Za osobne zdravstvene odluke obratite se svom liječniku i specijalistu.
…………………………..
Tekst priredila: MK; Foto: Magnific
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.





