Obiteljske konstelacije poznate su kao terapijski pristup kojeg je razvio njemački psihoterapeut Bert Hellinger 1970-ih godina.
Hellinger je 16 godina služio kao katolički svećenik u Južnoj Africi gdje je imao prilike promatrati obiteljske dinamike u različitim
kulturama i tamo je vidio i kako pripadnici plemena Zulu daju važnost precima i konceptu pripadnosti.
Po povratku u Njemačku, Hellinger je napustio službu i usavršavao se u nekoliko psihoterapijskih pristupa, uključujući psihoanalizu, sistemsku obiteljsku terapiju, gestalt terapiju i transakcijsku analizu te potom integrirao njihove elemente i razvio vlastiti pristup. Sistemska obiteljska terapija posebno je utjecala na Hellingera.

Osim sistemske obiteljske terapije, još je jedan ključan koncept utjecao na Hellingerov rad, a to je koncept Morfogenetskog polja. Ideja morfogenetskog polja, koju je razvio britanski biolog Rupert Sheldrake, temelji se na pretpostavci postojanja nevidljivih informacijskih polja koja oblikuju formu i
ponašanje živih sistema. Prema Sheldrakeu, svi organizmi i sustavi, uključujući obitelji i društvene skupine djeluju unutar određenog polja koje prenosi obrasce sjećanja kroz vrijeme.

Hellinger je ovu Sheldrakeovu ideju prenio na obiteljske sisteme, smatrajući da postoji obiteljsko polje koje nosi transgeneracijska sjećanja i nesvjesno utječe na sve članove obitelji.
U kontekstu sistemskih konstelacija, morfogenetsko polje možemo shvatiti kao dinamično polje kolektivne obiteljske svijesti koje sudionici konstelacije/reprezentanti/predstavnici intuitivno osjećaju.

Kada se predstavnici/reprezentanti članova klijentove obitelji postave unutar konstelacijskog polja, oni doživljavaju emocije i porive koji ne potječu iz njihove osobne životne priče, već iz kolektivnog naslijeđa klijentovog obiteljskog sustava.

To odgovara Sheldrakeovoj ideji da se informacije pohranjuju u polju i mogu biti dostupne i bez izravne komunikacije ili svjesnog znanja. (Eto nas do dijela objašnjenja, pa kako oni to znaju/”glume”/ osjećaju…) Kao što je već spomenuto, prema Sheldrakeu, svi živi sustavi od stanica do društvenih grupa oblikuju se i djeluju unutar nevidljivih polja informacije, koja prenose obrasce ponašanja i strukture kroz vrijeme.

Ova morfogenetska polja omogućuju vrstama, ali i obiteljskim sustavima, da „pamte“ i prenose iskustva prethodnih generacija i to ne kroz genetski kod, već kroz morfičku rezonanciju.

Morfička rezonancija je koncept koji je Sheldrake razvio kao dio svoje teorije morfogenetskih polja.
Ova ideja polazi od pretpostavke da priroda ima “pamćenje” – da svi živi organizmi, ali i sustavi poput društava ili obitelji, zadržavaju obrasce ponašanja i strukture koje se automatski prenose na nove, slične organizme ili sustave.
Prema Sheldrakeu, kad se određeni oblik ponašanja, navika ili obrazac više puta ponovi unutar nekog sustava (npr. unutar obitelji, vrste ili kulture), on postaje “utaban put “u polju”. Novi članovi tog sustava lakše preuzimaju te obrasce putem rezonancije s prošlim iskustvima, bez potrebe za izravnim učenjem ili genetskim prijenosom.

Morfička rezonancija je koncept koji je Sheldrake razvio kao dio svoje teorije morfogenetskih polja.
Ova ideja polazi od pretpostavke da priroda ima “pamćenje” – da svi živi organizmi, ali i sustavi poput društava ili obitelji, zadržavaju obrasce ponašanja i strukture koje se automatski prenose na nove, slične organizme ili sustave.

Prema Sheldrakeu, kad se određeni oblik ponašanja, navika ili obrazac više puta ponovi unutar nekog sustava (npr. unutar obitelji, vrste ili kulture), on postaje “utaban put “u polju”. Novi članovi tog sustava lakše preuzimaju te obrasce putem rezonancije s prošlim iskustvima, bez potrebe za izravnim učenjem ili genetskim prijenosom. ne samo kroz odgoj ili genetiku, već i kroz polje informacija koje svi dijele.

Ponovo, u kontekstu sistemskih konstelacija, morfička rezonancija može objasniti kako i zašto predstavnici u konstelaciji osjećaju i izražavaju osjećaje
koji nisu njihovi vlastiti – oni rezoniraju s informacijama prisutnima u kolektivnom obiteljskom polju, koje nosi „sjećanje“ na sve što se dogodilo u sustavu, pa tako i nerazriješene traume koje „žive“ i prenose se kroz generacije, sve dok ne budu prepoznate, priznate i integrirane.

Izraz „The Knowing Field“ („Polje koje zna“) prvi je u kontekstu sistemskih konstelacija počeo koristiti Albrecht Mahr, njemački liječnik, psihijatar i sistemski terapeut kako bi opisao već spomenuto začuđujuće iskustvo predstavnika u sistemskim konstelacijama: osjećaj da se u samom polju rada pojavljuju informacije koje nadilaze osobno znanje sudionika, tj da predstavnici/reprezentanti unutar konstelacije dobivaju uvide, emocije i informacije koje ne dolaze iz njihove osobne svijesti, već kao da su dostupne kroz neko veće, zajedničko polje svijesti.

Predstavnici/reprezentanti, postavljeni unutar konstelacije, često intuitivno osjećaju emocije, tjelesne senzacije, porive i uvide koji pripadaju osobama koje predstavljaju, iako o tim osobama ne znaju ništa. Ovaj fenomen ukazuje na postojanje inteligentnog, povezanog polja svijesti kojem svi sudionici konstelacije imaju pristup.

Mahr je ovim pojmom želio izraziti inteligenciju Polja koje postaje dostupno tijekom konstelacijskog procesa. Ovaj pojam se nadovezuje na ideje Carla Gustava Junga (Jung je upotrijebljavao pojam Kolektivno nesvjesno*), a u novije vrijeme često se povezuje i s Sheldrakeovom teorijom morfogenetskog polja, iako su koncepti različiti po podrijetlu i disciplini.
Kada spojimo ova dva pristupa, uviđamo da „Polje koje zna“ u konstelacijskom radu može biti manifestacija morfogenetskog polja obitelji ili šireg sustava.

Sudionici se nesvjesno, usklađuju s informacijama koje „žive“ u tom polju sjećanjima, traumama, lojalnostima i ljubavlju koja je ostala neizražena. Time konstelacijsko polje postaje prostor kolektivne svijesti, kroz koji se nevidljive sile prošlosti mogu razotkriti i transformirati.

Švicarski psihijatar Carl Gustav Jung, utemeljitelj analitičke psihologije, razvio je koncept kolektivnog nesvjesnog kao dubljeg sloja psihe koji nadilazi individualno iskustvo. Prema Jungu, kolektivno nesvjesno sadrži arhetipske obrasce – univerzalne slike, ideje i simboličke strukture koje dijele svi ljudi, bez obzira na kulturu ili osobnu povijest.

Za razliku od osobnog nesvjesnog, koje sadrži potisnuta sjećanja i traume iz vlastitog života, kolektivno nesvjesno pripada čovječanstvu kao cjelini. U tom
smislu, pojedinac nije odvojen od cjeline već nosi u sebi univerzalne slike i impulse koji oblikuju njegove misli, snove i ponašanje.
U kontekstu sistemskih konstelacija, ovaj Jungov koncept dobiva novu dimenziju.
Kada predstavnici unutar konstelacije postaju „kanali“ za osjećaje i ponašanja članova obiteljskog sustava koje ne poznaju, to se može tumačiti kao pristup kolektivnom nesvjesnom sloju obiteljskog sustava.

Obitelj kao temeljna jedinica zajednice ima svoje vlastito kolektivno nesvjesno, u kojem se pohranjuju traume, lojalnosti, gubitci i neraščišćeni odnosi.
U tom „polju“, sjećanja i osjećaji nisu nestali, oni su jednostavno nesvjesni, ali i dalje aktivni, sve dokle god ne budu priznati i integrirani.

Jung je govorio da ono što ne postane svjesno, upravlja našim životom iz sjene i mi to nazivamo sudbinom.
Ovo se savršeno uklapa u logiku konstelacijskog rada, gdje osvještavanjem potisnutih dinamika sustav ponovno ulazi u ravnotežu. Konačno, Hellinger je bio inspiriran i određenim načelima istočnih filozofija i duhovnosti, poput zen budizma, taoizma i dr.
Dharma je pojam iz hinduističke i budističke filozofije koji označava univerzalni zakon, pravi put ili osnovnu prirodu stvari. U kontekstu ljudskog života, dharma se odnosi na individualnu misiju, svrhu i način života koji je u skladu s univerzalnim zakonom.

Na sličan način kao i dharma, Hellingerov poredak ljubavi poziva na poštivanje i prihvaćanje svega kako jest bez ikakve prosudbe, pa i prihvaćanje postojećih obiteljskih veza, njihovu ispravnu hijerarhiju i prihvaćanje prošlih traumi i gubitaka te zauzimanje svog mjesta u sistemu i življenja vlastite sudbine.

Da zaključimo, konstelacije su proizašle iz Hellingerove kreativne sinteze svih spomenutih različitih utjecaja i tako je nastala ova uistinu inovativna metoda, koja od 1980-tih dalje razvija i sve je popularnija diljem svijeta.

Autor: Kristina Ercegović, Voditeljica sistemskih konstelacija; Izvor: MOJE MJESTO

Fotografije: Freepik